Osnutak i djelatnost CRICCFa-HSK Francuske

Mnoštvo koje nije organizirano puki je metež;
organizacija koja ne ovisi o mnoštvu,
puka je tiranija.   
(Pascal)

Događaji u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća potaklo je mnoge Hrvate da ozbiljno shvate situaciju, te da se organiziraju za pomoć ugroženoj Domovini od Srbo-četnika i jugo-vojske.
Tada se rađa inicijativa o osnutku Privremenog odbora predstavničkog savjeta Hrvatskih ustanova i Hrvatske Zajednice Francuske (1990 g.), pod nazivom: Predstavničko Vijeće Hrvatskih Udruga i Zajednice Francuske (Conseil Représentatif des Institutions et de la Communauté Croates de France).

Vrijedno je naglasiti poznate hrvatske intelektualce koji su u tome prednjačili, a to su: Mirko D. Grmek, Marko Gjidara, Henrik Heger i Neven Šimac, kao i mnogi drugi hrvatski rodoljubi. Posebne zasluge pripadaju patru Božidaru Nagy, koji bijaše koordinator među društvima i pojedincima za ostvarenje zamisli što postade djelom, te brojnih udruga po Francuskoj, koje su požrtvovno i nesebično pomagali i širili istinu o obrambenom domovinskom ratu.
Važno je istaknuti ciljeve u proslovu o osnutku Predstavničkog Vijeća, odnosno CRICCF-a, koji  glase:
„Osnivanje prvog udruženja koje predstavlja i zastupa opće interese svih hrvatskih društava, ustanova  i nadasve neorganiziranih pojedinaca u Francuskoj, kako prema ovdašnjoj javnosti i vlastima, tako i prema Domovini, CRICCF je osnovan s namjerom da taj Savjet zastupa opće probitke čitave ovdašnje hrvatske zajednice, a da pri tom ne dira, niti ne zamjeni djelatnost bilo kojeg odobrenog djelatnog hrvatskog društva u Francuskoj.
Upravo sada stoga, što su višestranački izbori u Republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini omogućili da pozitivne aktivnosti Hrvata u inozemstvu budu konačno poštivane i cijenjene, kako od vlasti u Domovini, tako i od strane zemalja u kojima živi i djeluje brojna hrvatska zajednica. Ali još i zato, što je, napokon, došlo vrijeme da najprije mi sami, a zatim i naša okolina shvati i prihvati činjenicu da –biti Hrvat- predstavlja nešto prirodno, dobro i časno, da je to naš način sudjelovanja u povijesti svijeta i u njegovoj raznolikosti. I konačno, zato jer je vrijeme da i mi, javno, glasno i dostojno, odbacimo samoporicanje i počnemo iznositi istinu o svom narodu i njegovom mjestu u slobodnoj Europi.

A zašto baš takvo udruženje? Zato što, na osnovi iskustava drugih narodnih zajednica u Francuskoj, držimo da ćemo s jedinstvenim Predstavničkim Savjetom lakše nastupati,  tražiti i postizati opći boljitak.
A uspjesi neće izostati – ako se Hrvati, članovi njihovih obitelji i hrvatskoga društva masovno uključe u Predstavnički Savjet. Sve je dakle na Vama, to jest na nama svima!“
Jer poznata izreka kaže: „Tko domovinu ima svugdje, ni jedna nije njegova.“

Brojna pristupanja u članstvo pojedinaca i obitelji jasno govore o uspjelom pothvatu i odazivu, posebno na humanitarnom polju, pomoći nastradalom narodu od srpske četničke agresije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Važno je spomenuti i druge aktivnosti koje je CRICCF organizirao, kao: istupi u medijima, manifestacije, okrugli stolovi, predavanja, tiskanje biltena „Hrvatski Veznik“, knjiga, brošura, letaka o legitimnoj borbi za opstanak Hrvata na svojim ognjištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ljubav prema majci Domovini bila je vodilja Hrvatima u dijaspori, da ju pomognu kako znaju i mogu, što je i dužnost, jer mi to najbolje osjećamo, što napisa pjesnik Antun Bonifačić: „Tek otrgnuti  od doma znamo što je dom.“
Obzirom da je u isto vrijeme osnovan Hrvatski svjetski kongres s istim ciljevima i principima na svjetskoj razini, koji okuplja nacionalne kongrese iz različitih država u dijaspori, logično je da je CRICCF, koji predstavlja sve hrvatske udruge, postao članom HSK, te u Francuskoj nastupa pod istim imenom, dok za domovinu i ostalu dijasporu  upotrebljava se HSK Francuske.

Požrtvovnim radom udruga, pojedinaca te krovne nadstranačke zajednice pod imenom CRICCF-HSK, objektivnom prosudbom dolazi se do rezultata da je dosta toga pozitivnog učinjeno na ovom vrlo važnom prostoru, gdje su Hrvati desetljećima oklevetani od naših „komšija“ velikosrba i od jugoslavenske diplomacije, upravo ovdje u Parizu, gdje su se donosile sudbonosne političke odluke o malim narodima. No, „pravda ponekad spava, ali nikad ne umire“, reče Katon.
Zadnji događaji oko našeg pastoralnog centra najbolje dokazuju koliko je važno za našu zajednicu da bude organizirana. Kada brojnom prisutnošću dokažemo da smo složni i homogeni Hrvati u življenju i prakticiranju svoje katoličke vjere, tada ni Pariška nadbiskupija ne može to ignorirati, a i zato što smo suvlasnici pastoralnolg centra, te što smo uložili ogromna financijska i materijalna sredstva za obnovu i nadogradnju crkve i prostorija.

Marko GRABIĆ
Dopredsjednik CRICCF-a-HSK Francuske