Svečani oproštaj isusovaca patra Mate Antunovića i patra Pere Mijića

Poštovani patre Mato i patre Pero,
braćo i sestre,

čast mi je što me je danas, na oproštajnoj misi naših isusovaca patra Mate Antunovića i patra Pere Mijića-Barišića, dopala dužnost da vam u ime CRICCFa-HSK Francuske zahvalim što ste vašom dušobrižničkom predanošću vjerno služili našoj zajednici.

Svaki rastanak je bolan, pa tako i ovaj, kad nas napuštaju naši isusovci nakon dugogodišnjeg dušobrižničkog djelovanja i vođenja Hrvatske katoličke misije u Francuskoj. Neka vam riječi vašeg provincijala izrečene ovdje u prošlu nedjelju budu najbolje priznanje, rekavši da ste časno svoju zadaću izvršili te da se s ponosom možete vratiti u domovinu. Tom priznanju se i mi pridružujemo .

Važno je naglasiti da je zahvaljujući dominikancu Teodoru Dragunu u ondašnjim teškim okolnostima 1953. službeno osnovana Hrvatska katolička misija.

Isto tako zahvaljujući našim isusovcima, uz moralnu i materijalnu pomoć nas hrvatskih vjernika, uspjeli smo izdići ovo zdanje, proširiti pastoralni centar, a od crkve koja je bila skladište pretvoriti u baziliku, s čime se možemo svi podičiti, isusovci kao duhovni pastiri i cijela hrvatska zajednica.

Nije lako bilo ostvariti sve ovo, jer se u isto vrijeme dogodila agresija na Hrvatsku. Tada je istovremeno trebalo organizirati humanitarnu pomoć ugroženoj domovini i prihvaćati i pomagati one koji su ostali bez ičega.

Držim da je važno naglasiti neke probleme glede naše crkve i pastoralnog centra, što je neugodno iznenadilo upravitelja Misije patra Matu Antunovića i sve nas.

Naime, sve je bilo skladno u odnosima naše crkve i francuske župe preko puta, dok se nije jednom probudila zavist francuskog neodgovornog župnika, s ambicijom da jednostavno sve ovo pripada njima. Pri tome kao svećenik, nije se držao onoga što piše u Bibliji: «Ne poželi kuće bližnjega svoga». Zahvaljujući patru Mati i našoj udruzi CRICCFa-HSK, odgovorili smo pariškoj nadbiskupiji da to neće proći kako bi netko htio, jer što se mukom stiče ne pušta se lako.

Neodgovorno ponašanje crkvenih dostojanstvenika, bilo hrvatskih ili francuskih, rezultiralo je što se išlo toliko daleko, da je upravitelju Hrvatske katoličke misije patru Mati Antunoviću čak zabranjeno služenje svete mise, čime je u tolikoj mjeri bio povrijeđen, a i samim tim činom i mi vjernici. Povrijeđena čestitost nikakvim se umijećem ne može popraviti.

Francuski biskup Evry-a Michel Dubost reče na vojno-redarstvenom hodočašću u Lourdes-u: „Vi u Hrvatskoj imate nešto što je Europa izgubila. Vi ste nam potrebni“. Lijepo priznanje, ali mi se ne smijemo odreći sebe za slavu bilo kakve Europe, ako takva Europa svojim ustavom negira kršćanske vrednote i svjetonazore, jer ako zanemarimo korijen neće biti ni plodova. Pa mi smo u Europi od stoljeća sedmog i bili smo žrtve raznih osvajača. Jedan je kroničar zapisao da Hrvatska kroz cijelu svoju povijest ne silazi s križnog puta.

Papa Ivan Pavao II reče: „Gdje ljudi mole, tamo je Duh Sveti na djelu“.