Lisa Christina Stublić, Hrvatica iz SAD-a, prva hrvatska maratonka

„Osjećam se kao Hrvatica i želim ovdje ostati živjeti“
Ova krhka trkačica visine 159 centimetara i težine 44 kilograma, hrvatska je rekorderka na 5.000 metara, 3.000 metara zapreke, u polumaratonu i maratonu!

U Hrvatsku, domovinu svoga oca, prije dvije godine pristigla je iz SAD-a Lisa Christina Stublić, koja je rođena 1984. godine u Waterburyju u državi Connecticut. Zavoljela je Hrvatsku i u njoj želi ostati. Ovdje je uspješno nastavila sa športskom karijerom te je postala prva hrvatska maratonka koja će nas predstavljati na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine i na Svjetskom prvenstvu u atletici koje će se održati sljedeće godine u Južnoj Koreji. Ova krhka djevojka visine 159 centimetara i težine 44 kilograma, hrvatska je rekorderka na 5.000 metara, 3.000 metara zapreke, u polumaratonu i maratonu. O životu u Hrvatskoj i športskim uspjesima s Lisom smo razgovarali u HMI-ju, gdje je za naš mjesečnik Maticu dala intervju.

No, što je ovu talentiranu športašicu potaknulo da dođe živjeti u Hrvatsku?
– Budući da je moj otac Hrvat, rodom iz sela Starog Broda kraj Siska i s obzirom na to da mi je puno pričao o svojoj domovini kao najljepšoj zemlji na svijetu, poželjela sam doći živjeti u Hrvatsku. Iako sam živjela u New Yorku, osjetila sam želju za promjenom okoline. Naime, bila sam ondje nekako izgubljena i odlučila sam doći ovdje. Željela sam naučiti jezik svojih predaka i u šali sam znala reći da ću se vratiti u Ameriku tek kada hrvatski počnem govoriti kao prava Hrvatica. Uz to sam mislila da će mi dobro doći iskustvo života izvan SAD-a – na simpatičnom hrvatskom je objasnila Lisa, koja je s ocem Ivanom tri puta posjetila pradomovinu. Odlučila je doseliti se u Hrvatsku iako su joj u SAD-u ostali roditelji te sestra Diana i brat Joe, koje je nedavno posjetila.

Ovdje su prijatelji ‘za uvijek’

Lisa se prisjeća kako joj je otac bio presretan kada je čuo da želi živjeti u Hrvatskoj te kako se jedino majka Mary protivila njezinoj odluci. Najprije je nekoliko mjeseci živjela kod tete u okolici Siska, da bi se kasnije preselila u Zagreb.
Na pitanje kako je doživjela promjene i kako se snašla ovdje, Lisa spremno odgovara kako je ovdje sretnija i zadovoljnija nego li u New Yorku. Napominje kako joj je ovdje lijepo i da ima puno prijatelja. Ističe kako su ovdje prijatelji ‘za uvijek’ i možeš im se u svakom trenutku obratiti za pomoć.
– Puno toga mi se sviđa u Hrvatskoj u kojoj sam se najprije zaposlila kao učiteljica u školi stranih jezika. Život je ovdje nekako mirniji i zdraviji, a i hrana ima bolji okus. Volim jesti janjetinu koja je ovdje puno bolja, ljepše miriši i ima okus. Obožavam i kobasice i jedva sam čekala Božić da ih jedem na Trgu – iskreno će Lisa, napominjući kako voli i štrukle.
U New Yorku je Lisa na elitnom Columbia Universityju diplomirala glazbenu teoriju, a također svira flautu, violinu i klavir. Uz športski talent, Lisa je i umjetnička duša, no za glazbu nema baš vremena pa ne svira iako je sa sobom ponijela flautu. Također ne stiže na koncerte iako bi željela. No, uz glazbu, njezina okupacija je i poezija.
– Izdala sam knjigu poezije „Loose Ends. Weak Beginnings: A Collection of Poetry 2003 – 2005“. Skupila sam i odabrala svoje pjesme iz studentskih dana i izdala ih u vlastitoj nakladi. Voljela bih jednog dana kada završim sa športom raditi nešto vezano uz umjetnost – glazbu ili pisanje – kaže Lisa koja voli posjećivati knjižare i razgledati nova izdanja. Omiljeni pisac joj je Milan Kundera, a omiljena knjiga njegov roman „Život je drugdje“.

Deveta na Berlinskome maratonu!

Lisin športski talent posebno je došao do izražaja na Berlinskom maratonu, gdje je nastupila pod hrvatskim barjakom i gdje je oborila 21 godinu stari državni rekord. Krhka hrvatska trkačica zasjala je u Berlinu, zauzela deveto mjesto s rezultatom 2 : 33,42 i ostvarila A-normu za Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo.
– Očekivala sam A-normu, no nisam očekivala plasman među prvih deset – iskreno će ova samozatajna trkačica s velikim potencijalom. Mnogi bi ovakav rezultat iskoristili za isticanje, no skromna Lisa samo kaže kako je ispunila svoj olimpijski san. Pa iako je Lisa u Berlin išla bez sponzora, s vlastitim i posuđenim novcem, ostvarila je zavidan rezultat. Naime, Lisa i njezin klub Zagreb-Ulix morali su za pripreme, opremu i vitaminizaciju pribaviti 50.000 kuna.
– Intenzivno tražimo sponzora za Lisu jer je zbog priprema morala napustiti posao u školi. Jako nam je teško s financijama i koristimo sve kartice i minuse kako bismo mogli platiti Lisina putovanja na natjecanja. Moramo se sasvim posvetiti SP-u – ističe Lisin pomoćni trener Dario Nemec koji napominje kako Hrvatska još nije imala takav talent u maratonu. Budući da su i privatno zajedno, lakše podnose sve teškoće, no bez sponzora ne mogu. Isto misli i Lisin trener Slavko Petrović, inače dugogodišnji reprezentativac, koji je procijenio da je ona prava maratonka pred kojom je sjajna karijera.
Za nju je trčanje nešto poput meditacije.
– Kad trčim ne razmišljam ni o čemu i osjećam se super – kaže Lisa koja želju za trčanjem smatra poput potrebe za jelom, disanjem ili spavanjem. Vjerojatno zbog toga još nije osjetila maratonsku krizu na onih 30 i više kilometara, koju inače osjete maratonci.

Tata je ostao bez riječi od sreće

– Nikada ne trčim najvećom brzinom, nego tako da osjećam kao da bih mogla trčati zauvijek – objašnjava djevojka koja je mnoge razveselila velikim uspjehom u Berlinu. Iznimno veselo bilo je u njezinu matičnom klubu Zagreb-Ulix, gdje su nazdravili njezinu uspjehu. No, posebno ju je razveselila radost obitelji.
– Kad sam nazvala tatu da mu kažem za svoj uspjeh, najprije je ostao bez riječi od velike sreće, da bi nakon toga jedva promucao nekoliko riječi, čestitajući mi – kaže Lisa te dodaje kako se njezin brat već javio kao volonter na Igrama u Londonu čim je doznao za njezin športski uspjeh. Napominje kako nije čudno što su se svi iznenadili njezinu uspjehu jer se nakon što je ušla u cilj i vidjela rezultat osjećala kao da sanja – ipak je to bio njezin prvi maraton u životu.
Veselio ju je odlazak k obitelji prigodom božićnih blagdana u Ameriku, no naglašava kako je Hrvatska više njezina domovina negoli Amerika.
– Ovdje živim i ovdje je moj dom. Osjećam se kao Hrvatica i želim ovdje ostati živjeti. Tu je moja ljubav, moram ovdje živjeti – naglašava Lisa, koja nam je otkrila kako je krajem godine od grada dobila stan na korištenje te kako se nada da će od Hrvatskoga olimpijskog odbora uskoro dobiti stipendiju. Tada će joj zasigurno biti lakše i moći će se bez većih opterećenja posvetiti športskim izazovima te nas razveseliti športskim uspjesima.
Nedavno nakon intervjua hrvatska maratonka Lisa-Christina Stublić (27)  ovih nas je dana opet obradovala pobjedom na jakom maratonu u austrijskom Linzu, gdje je osvojila prvo mjesto na 10 izdanju Maratona u Linzu. Pobijedila je u vremenu 2h 30:45 istodobno postavivši novi osobni, hrvatski rekord natjecanja.

Razgovarala: Željka Lešić