Hrvatski katolici u Americi

Povijest hrvatskog katoličkog naroda u Sjedinjenim državama nije službeno dokumentirana. Glavni izvori za ovaj rad su pojedinacne povijesti nekih hrvatskih katoličkih župa u istočnim, srednje-zapadnim i zapadnim državama, te povijesna izvješća različitih hrvatskih organizacija, ponajvećma mjesnih ogranaka Hrvatske katoličke zajednice, bratskog dobrovoljnog osiguravajućeg društva, utemeljenog 1921. Rad koji slijedi želi biti kratki sažetak ili pregled hrvatskih katoličkih zajednica u Americi.

Autor: Fra Pavo Maslać (O.F.M.)

Hrvatsko iseljavanje u Ameriku

Vrlo je teško ustanoviti kada je prvi Hrvat katolik došao na američki kontinent. Neki pisani dokumenti potvrđuju da su prvi pojedinci ili male grupe Hrvata katolika (uglavnom morrnari iz dalmatinskih primorskih oblasti) pristali na ovaj kontinent prije dvije ili tri stotine godina. Međutim u kasnim 1890-tim i ranim 1900-tim mnogi Hrvati, većinom rimo-katolici, počeli su se iseljavati u Sjedinjene države.

Mnogi su bili ekonomski useljenici, dok su se drugi izjašnjavali političkim izbjeglicama. Kao i drugi useljenici iz tog razdoblja, i oni su tražili zaposlenje gdje god su mogli naći posao. Mnogi od njih, uglavnom neoženjeni mladi muškarci, ali često i oženjeni muškarci sa ili bez svojih obitelji, naseljavali su se u malim gradićima kao rudari u rudnicima uglja, ili u velikim gradovima kao radnici u željezarama. Za relativno kratko vrijeme moglo se pronaći Hrvate posvuda diljem Amerike, od New Yorka do Californije, od New Orleansa do Minneapolisa-Sv. Pavla.

Novi val hrvatskih katoličkih useljenika započeo je pristizati nakon Drugoga svjetskog rata. To su uglavnom bili politički izbjeglice, uključujući i siročad čiji su roditelji bili ubijeni za vrijeme rata, pojedinci i obitelji koji su bježali od komunističkog jugoslavenskog režima. Većina ovih Hrvata naselila se u već postojećim hrvatskim kolonijama, često među rodbinom i prijateljima.

Hrvatski svećenici i drugi profesionalni djelatnici među hrvatskim useljenicima pretpostavljali su da će to biti i kraj hrvatskog useljavanja. Medjutim, počev od 1965., Amerika je doživjela novu plimu Hrvata, od kojih su neki bili politički izbjeglice, dok su većinu činile mlade obitelji u potrazi za ekonomskom sigurnošću i napretkom, što je bilo nemoguće pronaći u Jugoslaviji. Pridošlice u 1960-tim i u slijedećim desetljećima uglavnom su se nastanili u većim gradovima. Ti su useljenici bili bolje obrazovani i liberalniji nego njihovi prethodnici u Americi, ali je na njih bio utjecao i novi europski životni standard. Bili su ogorčeni protivnici komunističke ideologije koja im je bila nametnuta u totalitarnoj jugoslavenskoj državi. Tražili su “dobar život” – pristojan posao, dobro obrazovanje za svoju djecu, dobar stan i probitke, mogućnost izražavanja svojih političkih stavova u demokratskoj Americi, te slobodu življenja svojih duboko ukorijenjenih religioznih uvjerenja. Postupno se taj novi val useljenika priključivao hrvatskim katoličkim župama i organizacijama, te su uskoro postali suvremeni nositelji hrvatske katoličke kulture i tradicije u Sjedinjenim državama.  Nakon toga se samo mali broj hrvatskih katolika nastavio iseljavati, a najviše je bilo onih koji su već imali dobrostojeću rodbinu u Americi.

Hrvatski svećenici i župe

Tek mali broj hrvatskih svećenika, uglavnom svjetovnih, stigao je s najranijim useljenicima pred kraj 19. stoljeća. Oni su bili pravi misionari. Putovali su od mjesta do mjesta gdje se god bio nastanio njihov narod, držali župne misije, te organizirali religiozna, kulturna i dobrovoljna društva.  Često je jedino svećenik bio školovani član hrvatske kolonije, te je već zbog toga morao preuzeti vodeću ulogu.  Štoviše, oni su među prvima dobro naučili engleski te su često služili kao prevoditelji i tumači. Njihova je pak glavna odgovornost bila osnivanje hrvatskih katoličkih župa u gradskim središtima sa znatnijom hrvatskom populacijom. Tako su početkom ovog stoljeća nastale hrvatske crkve u Pittsburghu i Steeltonu (Pennsylvania), New Yorku, Chicagu i u drugim gradovima. Najstarija crkva je Crkva sv. Nikole u Pittsburghu, osnovana 1894. Nekolicina drugih izgrađena je u ranim 1900-tim.

U razdoblju 1910-1940 više hrvatskih svećenika došlo je u SAD da bi djelovali među svojim narodom, uglavnom mlađi ljudi i redovnički svećenici, počev od 1912., pa sve do 1940. godine.  Mnogi su od njih bili franjevci iz različitih hrvatskih provincija, većinom braća Hercegovačke provincije iz Mostara.

Priličan broj hrvatskih svećenika, svjetovnih i redovničkih, došao je u SAD nakon Drugoga svjetskog rata. Kako su hrvatske useljeničke zajednice rasle i širile se, trebalo je osnivati nove župe. Tako je život i useljeničkih svećenika, kao uostalom i njihova naroda, bivao više usmjeren na župu i postao je puno stabilniji.

Nakon 1960-tih, u SAD je stizao jedan novi val mladjih hrvatskih svecenika, koji su stajali pod utjecajem Drugoga vatikanskog koncila i europske pastoralne teologije što je uslijedila nakon njega. Oni su izradili nove i vizionarske programe, uključujući i radio-programe na hrvatskom jeziku, te su često različitim religioznim i etničkim aktivnostima premošćivali jaz između Hrvata i drugih katolika u svojim biskupijama.

Mnogo se učinilo za hrvatske useljenike u SAD kroz ovih prošlih sto godina, što se najbolje očituje u broju hrvatskih katoličkih župa, te socijalnih, kulturnih, atletskih i religioznih organizacija koje su osnivane od jedne do druge obale. Jedna od najvećih organizacija je Hrvatska katolička zajednica (CCU) SAD-a i Kanade, utemeljena 1921., sa sjedištem u Hobartu (Gary) u Indijani (bratsko dobrovoljno društvo). Među iseljenicima su je širili hrvatski svećenici. Danas CCU ima ogranke u mnogim (američkim) državama kao i diljem Kanade. Zasnovana na religioznim principima i bratskom sustavu, Hrvatska katolička zajednica – kroz svoje dobrovoljne, karitativne, obrazovne, religiozne, sportske i domoljubne programe i djelatnosti – služi mnogobrojnim potrebama svojih članova i hrvatskog naroda u SAD-u i Kanadi.

Sadašnje stanje Hrvata katolika u Sjedinjenim državama

Kako je nemoguće donijeti potpuno točne brojke, možemo reći da hrvatskih katolika u SAD-u – kako onih rođenih u Hrvatskoj tako i onih rođenih u SAD-u od hrvatskih roditelja ili predaka – koji imaju izravan kontakt s Crkvom, ima otprilike od 250.000 do 300.000. Prema američkom Statističkom uredu (1990.) bilo je 544.270 hrvatskih Amerikanaca koji su izjavili da su hrvatskog podrijetla ili da su rođeni u Hrvatskoj.  Osim toga, mnogi su se hrvatski Amerikanci izjasnili kao Jugoslaveni, Slaveni, Dalmatinci, Bosanci, Austrijanci ili Austro-ugari. Računajući međutim prema nekim drugim izvorima, u SAD-u živi oko 3 milijuna Hrvata-Amerikanaca.

Isto je tako teško u ovom radu napraviti posebnu studiju o pastoralnom djelovanju koje je postojalo i sada se nastavlja među Hrvatima katolicima u Americi. Slijedece je samo kratki sažetak s nekoliko općih naznaka.

Sada u Sjedinjenim drzavama djeluju slijedeće religiozne zajednice među Hrvatima katolicima, s tim da je većina svećenika rođena u Hrvatskoj.  Hrvatsku franjevacku kustodiju Svete Obitelji, sa sjedištem u Chicagu, utemeljili su franjevci (OFM) 1926. godine. Sada ima 37 svećenika. Ranih 1940-tih fratri su osnovali Hrvatsku franjevačku tiskaru u čikaškom samostanu, te počeli tiskati i izdavati tjednik hrvatsku Danicu te mjesečni Hrvatski katolički glasnik. U franjevačkom godisnjem Kalendaru čitatelji u SAD-u i drugdje mogli su čitati izvrsne članke hrvatskih svećenika i laika intelektualaca, kao i druge korisne obavijesti.

Još prije nego je 1926. službeno ustanovljena kustodija, hrvatski franjevci putovali su diljem Sjedinjenih država utemeljujući hrvatske župe i služeći na njima te održavajući religiozni i nacionalni osjećaj svoga naroda živim. Danas franjevci Hrvatske kustodije služe u župama u Milwaukeeju i West Allisu (Wisconsin), u St. Louisu, New York Cityju, Detroitu, Chicagu (dvije župe) te u Bethlehemu i Sharonu (Pennsylvania), kao i na sedam župa u Kanadi služeći tisućama hrvatskih useljenika u Kanadi. Ova je zajednica učinila vrlo mnogo za duhovnu i materijalnu dobrobit hrvatskih useljenika kroz proteklih 75 godina.

Druge hrvatske religiozne zajednice svećenika koji služe među hrvatskim useljenicima u Americi uključuju dominikance, koji popunjavaju dvije hrvatske župe u Chicagu. Franjevci konventualci služe župe u Garyju (Indiana), i u Lackawanni (New York). Franjevci trećoredci služe župe u okolici Pittsburgha te u Washingtonu, D.C. Osim toga, franjevci (OFM) iz splitske Dalmatinske provincije služe župe u Californiji i Kanadi.

Nekoliko svjetovnih svećenika iz različitih hrvatskih biskupija služe duhovnim i kulturnim potrebama američkih Hrvata. Osnovali su i nekoliko župa. Trenutno djeluju u New Yorku, New Jerseyju, Celevelandu i na nekim mjestima u Ohiou, Floridi, te u Los Angelesu i San Pedru u Californiji. Nekoliko svećenika hrvatskog podrijetla zaređeni su za biskupijske svećenike diljem Sjedinjenih država.

Uz muške redovničke zajednice među hrvatskim useljenicima, od početka 20. stoljeća pa sve do danas, djeluju i različite hrvatske ženske redovničke zajednice. Njihov je rad najuočljiviji u različitim župnim školama (neke su sada već zatvorene) koje su osnovali Hrvati. Među tim redovnicama djeluju sestre Predragocjene Krvi Kristove, čije je sjedište  najviše bilo u Columbiji (Pennsylvania); Kćeri božanskog milosrđa u Akronu (Ohio); Školske sestre sv. Franje Krista Kralja sa sjedištem u Lemontu (Illinois); sestre dominikanke u Chicagu te franjevke u San Hoseu (California). Neke sestre rodjene u Hrvatskoj kao i one hrvatskog podrijetla rodjene u Americi služile su kao direktorice i učiteljice u raznim hrvatskim župnim školama, a zadnjih godina rade s mladjim župljanima držeći im satove vjeronauka te hrvatskog jezika i kulture.  Kao i kod drugih etničkih zajednica u SAD-u, ne može se nikako zaobići uloga sestara učiteljica među Hrvatima.

Zaključak

Hrvatski rimo-katolici u Americi čine vitalni dio američke Katoličke crkve. To je u velikoj mjeri zasluga pionirskih i kasnijih napora njihovih svećenika i časnih sestara, čije je živo svjedočenje omogućavalo hrvatskoj useljeničkoj zajednici te njihovoj djeci i unucima rođenima u Americi da ostanu vjerni svojim katoličkim i hrvatskim korijenima. Oslobođenjem Hrvatske (1990.) te nakon uspostave samostalne i demokratske države, treba očekivati da će se hrvatsko iseljavanje u SAD nastaviti smanjivati.