Govor akademika Josipa Pečarića na prosvjednom skupu u Münchenu

Akademik Josip Pečarić održao je u subotu, 11. lipnja 2011., pred više od 1500 hrvatskih prosvjednika, okupljenih na trgu „Odeonsplatz” u Münchenu, iznimno zapažen govor:

Drage Hrvatice i Hrvati, drage Bavarke i Bavarci, dragi prijatelji Hrvata i Hrvatske, dozvolite mi na početku da vas sve lijepo pozdravim. Doista sam ponosan što su Hrvatski svjetski kongres u Njemačkoj  i hrvatske udruge u Bavarskoj pozvali mene hrvatskog akademika da vam se danas obratim na ovom veličanstvenom skupu – prosvjedu protiv presuda Suda u Haagu hrvatskim generalima.

Dosadašnje pravomoćne i nepravomoćne presude, kao i one koje tek trebaju uslijediti (sjetimo se samo veličanstvenog generala Praljka koji umjesto sebe i u Haagu kolosalno brani Hrvatsku) trebaju značiti završetak plana svjetskih moćnika za uništenje ponosa i dostojanstva hrvatskog naroda. A da bi osigurali, da nam se ponos i dostojanstvo ne bi vratili predvidjeli su i nastavak suđenja u hrvatskim sudovima po lažnoj dokumentaciji koju su stvorili u tom “sudu”.

Ali, danas je, poslije dolaska Svetog Oca Benedikta XVI., naš ponos i dostojanstvo veće nego u vrijeme kada su presude generalima Gotovini i Markaču donesene. Sveti Otac je upravo zato prije tjedan dana i došao u Hrvatsku.

Povratak ponosa i dostojanstva je samo preduvjet za ono što Sveti Otac očekuje od nas. Mi mu imamo svoju misiju u EU. Isto kao što smo Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. bili “narod nade”, pa nas je tri puta posjetio samo u Hrvatskoj.

Malobrojnom hrvatskom narodu Sveti Otac namjenjuje misiju među mnogim narodima u toj zajednici naroda. I velikih i malobrojnih!

Zar doista ta zajednica prestavlja mrak kojima Hrvati trebaju biti zračak svijetla? Zar nema drugih u toj zajednici koji mogu biti taj zračak svijetla? Moramo vjerovati Svetom Ocu – NEMA!

Više puta sam upozoravao kako je bivši francuski vojni biskup Michel Dubost na međunarodnom vojnom hodočašću u Lurdu prije desetak godina rekao da se divi Hrvatima, jer mi imamo nešto što sve više nestaje, imamo vrijednosti koje se u Europi gube, a bez kojih ona ne može živjeti.

Najmoćnije zemlje u EU, prvenstveno Velika Britanija, Francuska i Nizozemska, smatraju da je u njihovim rukama pitanje slobode pojedinih naroda. One je dodjeljuju kome žele. I u Vijeću Sigurnosti UN-a nametnule su poznati Embargo na uvoz oružja kojima su Hrvatima oduzeli pravo na samoobranu. Je li ta svjetska organizacija ikada donijela nešto podlije od toga?  Nije zato slučajno da je Ivan Pavao II. za svoj stoti posjet izabrao baš Hrvatsku, a prva poruka u Dubrovniku bila mu je o slobodi. Tako malobrojan narod uspio je izboriti slobodu usprkos želji svjetskih moćnika!

Isto tako su velike zemlje iz EU postigle i to da je Vijeće sigurnosti u Statut Suda u Haagu “zaboravilo” unijeti najvažniji zločin po međunarodnim zakonima – zločin protiv mira, tj. zločin agresije! Očita podlost po kojoj se izjednačava agresija i obrana, ratni zločin koji čine agresori sa zločinima u ratu koji predstavlja prekoračenje samoobrane i za koji se ne može odgovarati pred bilo kojim međunarodnim sudištem.

Zapravo sve vrijeme od početka agresije na Hrvatsku te zemlje otvoreno ili prikriveno potpomažu agresora i sve čine da mu omoguće ostvarenje njihovih interesa. Kada nije uspjela velikosrpska agresija, takvo sudište kao što je Sud u Haagu postao je glavni instrument u ostvarivanju njihovih interesa.

Možda je prikladnije samo reći: Sud u Haagu je instrument u ostvarivanju ZLA! A to pokazuje stalno kada su u pitanju suđenja Hrvatima. Sjetimo se samo g. Darija Kordića. Odvjetnici su dokazali da su mnogobrojna zlodjela iz prvostupanjske presude lažna. I što se dogodilo. Izbrisana su iz konačne presude, a osuda je ostala ista. Gospodinu Kordiću je dokazano samo jedno: HRVAT je. I za to je osuđen. Spomenuti postupak samo je pokazao da je taj “zločin” mnogo veći od svih onih koje su samo izbrisali. A osuditi nekoga samo zato što je to što jest – čist je rasizam, zar ne?

A slične su presude generalima Gotovini i Markaču. I njima je jedino dokazano da su Hrvati.

I doista, po međunarodnim zakonima i Ustavu RH oslobađanje okupiranih područja države je pravo i obveza, a ne može se pozivati ni na jednu odredbu međunarodnih zakona da bi se ugrozio suverenitet države ili odgovornost vlade da svim zakonitim sredstvima održava ili ponovno uspostavi zakon i red u državi ili da brani nacionalno jedinstvo i teritorijalni integritet države!

A upravo je to učinjeno. Znamo da je prvog dana Oluje Hrvatska optužena lažno za prekomjerno granatiranje Knina, a Oca hrvatske države akademika Franju Tuđmana proglasili su ratnim zločincem. A što je ustanovljeno u presudi:

– Raspravno vijeće je zaključilo da su transkripti sa sastanka na Brijunima, kao i Gotovinina naredba za napad u Oluji dvosmisleni te da Raspravno vijeće treba vidjeti rezultate operacije Oluja kako bi utvrdilo je li bilo udruženog zločinačkog pothvata, kao i jesu li brijunski sastanak i Gotovinina naredba za napad bili protuzakoniti.

Cijela priča o tome da Brijunski traskripti dokazuju nekakav zločinački poduhvat, a koji i ne postoji u Statutu samog suda, svela se na dvije  Tuđmanove riječi: “nestati” i “tobože”. Vidimo da i sam sud uviđa da su im one dvosmislene! Nije im problem u tome što je netko u startu osudio oslobađanje okupiranih područja i u tom pravcu djelovao, što jeste zločin! Naravno, zato što je njihova zadaća dokazati nešto što se ne može dokazati. A “prekomjerno granatiranje” Knina je bedastoća nad bedastoćama. To priznaju već time što im “prekomjerno” iznenada postaje “neselektivno” granatiranje. A to vam je – po tom “sudu” – kada manje od jedan posto granata – točnije njih 13 od ispaljenih 1205 padne dalje od 400 m od vojnih objekata. Po međunarodnim zakonima civilni objekti se mogu graditi na udaljenosti od 600 m od vojnih objekata. “Sud” to ne spominje, već kaže kako je dokaz zločinačkog pothvata to što je pet posto granata, točnije njih 65 od 1205 palo na udaljenosti većoj od 200 m od vojnih ciljeva. A da ne spominjemo da se spominje jedan stradali civil u “prekomjernom granatiranju”. Zbog toga još uvijek tragaju za tzv. topničkim dnevnicima.

Zapravo je smiješno što Sud u Haagu zaključuje da je “neselektivno granatiranje” razlog zbog kojega su Srbi pobjegli iz svoje kvazi države. I narod i cijela vojska. Sjetimo se samo koliko je granata mjesecima padalo na Vukovar i usporedite razaranja Vukovara s ovime za što su osuđeni hrvatski generali. Usporedite i presude za Vukovar i Knin. Zločinački karakter “suda” odmah vapi do neba, zar ne?

Evo kako je to usporedio Slobodan Milošević tjedan dana poslije Oluje:

Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!?(…) Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (…) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!

Britanski povjesničar Robin Harris, svojevremeno savjetnik u vladi Margaret Thacher, kaže da su Gotovina i Markač osuđeni da se zadovolji Srbija. To zapravo pokazuje da je velikosrpska agresija bila samo instrument u ostvarenju interesa svjetskih moćnika!.

Ali vratimo se na to da Raspravno vijeće treba vidjeti rezultate operacije Oluja kako bi utvrdilo je li bilo udruženog zločinačkog pothvata. Sagledali su i zaključili da je bio zločinački pothvat. I to je ono najstrašnije.

Znamo da je glavni rezultat Oluje bilo spašavanje 100 000 – 150 000 muslimana u Bihaću. Generalu Gotovini je to bio drugi put da ih spašava. To je njegov zločinački pothvat zbog kojega je osuđen. I “zločin” generala Markača!

A da je to taj njihov “Zločin”, potvrdio je ovih dana i Mario Borghezio, talijanski zastupnik u Europskon parlamentu. On je izjavio kako je Mladić za njega domoljub; da su Srbi u BiH mogli zaustaviti napredovanje islama u Europi, ali su, nažalost, bili spriječeni. Je li onda uopće čudno zašto Mladićevi zločini u Hrvatskoj nisu zločini? Zašto im zločin u Škabrnji nije zločin?

Svjetskim moćnicima „zločin“ koji smo zapravo mi napravili je spašavanje tolikog broja ljudi od stravičnog pokolja koji im je bio namijenjen, a koji bi bio mnogo, mnogo veći i stravičniji od onoga u Srebrenici. Naš „zločin“ je još i veći jer je bilo planirano da se poslije takvog pokolja Srbi proglase pobjednicima u ratu. Borghezio samo javno govori istinu o svjetskim moćnicima – ono što se ne smije javno reći.

Uvjeren sam da ste svi vi upoznati sa sjajnom raščlambom presude hrvatskim generalima njemačkog zastupnika Klaus-Petera Willscha. Usporedio ih je sa suđenjem iz 897. godine mrtvom papi Formozusu. Mrtav papa je doista izvučen iz groba, navučena mu je papinska odora – i stavljen je pred sud gdje se od početka znalo, kakva će biti presuda: kriv je.

G. Willschu je jasno kako su sve presude Hrvatima zapravo presude mrtvom hrvatskom predsjedniku.

Da, za “zločin” spašavanja tolikog broja muslimana najveći krivac je predsjednik Tuđman.

Tuđman je kriv i što uopće postoji hrvatska država.

Tuđman je kriv što svjetskim moćnicima nije uspjelo instalirati nekakvu srpsku državu u Hrvatskoj.

Tuđman je kriv što je od vojske te kvazidržave napravio, kako kaže Slobodan Milošević, zečeve!

Tuđman je kriv što je time ponizio svjetske moćnike. Ta vojska zečeva stvorena je po njihovoj želji i za ostvarenje njihovih interesa. Ta kvazi država stvorena je po njihovoj želji. A, kako reče Milošević, raspala se za 12 sati!

Itd., itd.

Zato se vratimo tvrdnji Svetog Oca o misiji Hrvata u EU. Ostvarivanje te misije činite vi i danas. Zapravo svo vrijeme slijedite poruku koju je “narodu nade” još u trenutku podizanja optužnice protiv hrvatskih generala izrekao vojni ordinarij, Juraj Jezerinac upozorivši da bi Hrvatska “jasnim načelima, stavovima i porukom, pa i uz cijenu žrtve, mogla pomoći i tzv. velikima ovog svijeta da njihova sudišta ne budu sramota civiliziranog svijeta.”

Hrvatska nije, ali vi jeste! Hvala vam zbog toga!

www.hrsvijet.net