Dostojanstveni Hrvati u Haagu

Tako je bilo u Haagu

Piše: Hrvoje Hitrec

Nisam bio u Haagu kada je nedavno održan prosvjedni skup s ciljem da pomogne u oslobađanju hrvatskih ratnih junaka, generala Gotovine i Markača. Jednostavno se poklopilo nekoliko usporednih događaja, a da mi je bilo žao kao psu – ne moram vam tumačiti. Kao što je žao mnogima od vas koji nisu zbog godina ili novčanih prilika krenuli na taj ne baš malen put koji se može skratiti zrakoplovom, ali su hrvatski džepovi prazni.

Dostojanstveni Hrvati

Zašto se vraćam na taj događaj? Jer sam tek naknadno dobio pravu sliku zbivanja. Velika je stvar već bila da su vlasti dopustile Hrvatskom svjetskom kongresu održavanje prosvjeda na haaškom trgu, no koliko su strahovale od strašnih Hrvata vidjelo se po broju policajaca kojih je bilo više nego prosvjednika, a njih se okupilo oko tisuću. Smrknuti i ustrašeni policajci na konjima i na nogama okružili su prostor označen žutim crtama, drhtavim rukama popravljali kacige i s vidljivom nelagodom očekivali rusvaj koji se nije dogodio. Hrvati su bili dostojanstveni, čak i više nego što bi bilo primjereno prosvjedu protiv presuda rugobnoga suda koji radi pod pokroviteljstvom protivnika Republike Hrvatske.

Kada je šef policije vidio kamo stvari kreću, poslao je kući velik broj svojih ratnika. S onima koji su ostali, Hrvati su postupili nemilosrdno – pozvali su ih da se s njima fotografiraju, za uspomenu iz Nizozemske. Policajci su pristali, smješkali se i pozirali. No kako ih sada nije više bilo dovoljno za svakoga zainteresiranog Hrvata, šef je morao pozvati natrag i one policajce koje je bio otpustio.

Drska umišljenost sjeverne Europe

Eto, tako je bilo. U podlozi priče je drska umišljenost i ignorancija sjeverne Europe, koja na spomen Hrvata i nadalje vadi predrasude kojima se narugao još barun Trenk. On je, naime, večer prije mimohoda pred caricom Terezijom dao ispeći hljebove u obliku djece jer su mračne priče po gostionicama kazivale da Hrvati jedu djecu. I tako su njegovi panduri jeli brašnastu djecu na defileu…Od tada se ništa nije promijenilo – Trenk je završio u tamnici tvrđave Spielberg, Gotovina i Markač u haaškoj tamnici.

U svezi s generalima i prosvjedima još nešto: na peticiju za oslobađanje generala potpisao se niz intelektualaca, među njima i nekoliko crkvenih veledostojnika. No, kažu mi ljudi, a kažem i ja, da takvo internetsko potpisivanje ne uzima u obzir cijeli jedan naraštaj nesklon međumrežju i računalima uopće, te vele ti preskočeni da bi se i oni rado ( i te kako rado) potpisali ali nisu znali gdje ni kako, i tako…A i oni nešto vičniji ne surfaju po Internetu jer imaju druge navike.U zaključku: ako mene nema na tom popisu onda je to obična blasfemija. Hoću na popis! Dodajte me kako znate.

www.hkv.hr