Vukovarska svijeća mira
Hladna i maglovita večer. Sjećamo se tragedije Vukovara prije 20 godina. Palimo svijeće u prozorima s tugom u srcu. Odlazimo u noć, zapaliti svijeće u Vukovarskoj ulici.
Prijatelj i ja hodamo prema zagrebačkom Kolodvoru. Najednom prasak vatrometa, trešti glazba ispred spomenika Kralja Tomislava. Tko to suludo slavi u ovoj tužnoj noći? Tko nam dolijeva bol u dušu za žrtvama Vukovara? Ne možemo vjerovati: HT- teleoperater upriličio dernek, izmislio svoj rođendan i šegači se s božićnim darovima uoči obljetnice stradanja Vukovara. Spektakl ispred kolodvora komercijalnim ispraznostima zavodi pamet mladeži. A u toj noći, prije 20 godina, olako su neki mladi živote gubili. Dok Hirošima i cijeli Japan tuguju i plaću u dane svojih nesreća, dok New York i Amerika spominju poimence svoje žrtave iz nebodera blizanaca, u dane žalosti u Hrvatskoj sve je dopušteno za šaku eura. Lako je nepodučenu mladež ispraznom zabavom zavoditi. No, ako zakaže dobar ukus trgovaca, zašto zakazuju institucije?
Ipak, kad smo te večeri prošli pothodnikom, građanima grada Zagreba ponos podiže jedna druga organizacija. Svijeće u tišini već gore u maglenoj noći duž cijele Vukovarske. Upalili su ih učenici zagrebačkih škola. Na travnjaku Avenije Hrvatske bratske zajednice, Klub veterana 148. brigade HV iz Trnja, već tradicionalno desetak godina odaju počast Vukovaru. Predvođeni braniteljima Milanom Zanoškim i Dragom Tomašićem, veterani upriličuju sjećanje na grad heroj paljenjem svijeća na velikom križu. Povrh križa slobode ispisano voljeno i slavno ime – VUKOVAR. Tamo gdje zakazuju institucije, uporni pojedinci učine čuda. Ponovno su branitelji iz Trnja iznenadili svojom upornošću i dostojanstvenom organizacijom. U magli su postrojeni hrvatski vojnici, hrvatska policija, vojna glazba i još jedan značajan i gotovo nevjerojatan detalj: nakon cijelog niza godina opet u povijesnim odorama vidimo hrvatske vojnike 1. gardijske počasne bojne, građanima na ponos, kao u neka prošla stara i dobra vremena.
Program je kratak i jasan – posvećen je epopeji Vukovara, odavanju počasti nikada prežaljenim vukovarskim žrtvama. Po prvi puta na ovoj komemoraciji nazoči gradonačelnik Grada Zagreba i izaslanici Hrvatske vlade. Uporni su se branitelji iz zagrebačkog Trnja još jednom dokazali u izvrsnoj organizaciji. Klubu veterana 148. brigade Hrvatske vojske, pridružili su se mnogobrojni građani, među kojima su bili i velik broj učenika osnovnih i srednjih škola koji su palili svijeće “vukovarskim svjetlom mira”. Povijesno sjećanje na Vukovar iskazao je branitelj Boris Vukadinović, prigodnu molitvu za poginule predvodio je pater Zdravko Barić iz Vojnog ordinarijata, a program je vodila HTV-ova voditeljica Lejdi Oreb. Veselilo je vidjeti djecu koja su te maglovite večeri vraćali kući puni dojmova, a naučili su više nego na bilo kojem satu povijesti. Po njima će se ostvariti: “Iz krvi i bola niknut će cvijeće, a Vukovar se nikad zaboraviti neće”. I drugu će se večer u crkvi Mati slobode to još jednom potvrditi.
Tekst i fotografije: Damir Borovčak