Iseljena Hrvatska pod jednim krovom – kako je sve počelo prije dvadeset godina

Prilog iz Matice, časopisa Hrvatske matice iseljenika. lipanj/srpanj 1993. godine

“U ime hrvatskih zajednica iz cijeloga svijeta sastali smo se u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu, i osnovali prvi Svjetski hrvatski kongres 2. srpnja 1993.” – zaključak je povijesnog skupa hrvatske dijaspore na kojem je utemeljena krovna organizacija svih Hrvata izvan domovine

U velikoj sabornici hrvatskog državnog Sabora na Markovom trgu u Zagrebu “odigrali su se mnogi značajni do­gađaji novije povijesti hrvatskoga naroda, a ovih je dana i iseljena Hrvatska u toj istoj sabornici ispisala jednu stranicu za povijest. Više od 400 delegata udruga i organizacija hrvatske dijaspore sa svih kontinenata oku­pili su se od 2. do 4. srpnja u Zagrebu na os­nivačkom saboru Svjetskog hrvatskog kon­gresa, krovne organizacije koja će okupiti sve Hrvate izvan domovine, neovisno o njihovoj stranačkoj, vjerskoji ili svjetonazorskoj opre­dijeljenosti. Poput sličnih udruga drugih naroda s velikom dijasporom, Svjetski hr­vatski kongres postavio si je za cilj po­vezivanje svih Hrvata, u domovini i u ino­zemstvu, njegovanje i promicanje hrvatskog identiteta, uspostavu suradnje s domo­vinskim ustanovama i čimbenicima te us­klađivanje zajedničkog rada u obnovi Hrvat­ske.

Izuzetni značaj tog skupa posvjedočili su svojom nazočnošću istaknuti dužnosnici hrvatske države, kao i predstavnici brojnih javnih, kulturnih i crkvenih ustanova. Poz-dravjajući sudionike skupa u ime pokro­vitelja, predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, predstojnik Predsjednikova ureda dr. Jure Radić zahvalio je iseljenicima za sve što su učinili i što čine za Hrvatsku u ovim sudbonosnim trenucima, izrazivši nadu da će iseljena Hrvatska s jednakim poletom i pregnućem graditi čvrstu budućnost Hr­vatske. “Našoj je generaciji” – rekao je dr. Radić “namijenjena uloga stvaranja čvrstih temelja slobodne i samostalne države na koju su Hrvati čekali tisuću godina. O Hrvatskoj se odlučivalo diljem Europe, ali ubuduće o Hrvatskoj i njezinoj politici neće se odlu­čivati izvan Zagreba i hrvatskog Sabora.” Dr. Radić je istaknuo da u Hrvatskoj imaju građanska prava svi, sve nacionalne manjine, uz uvjet da priznaju Hrvatsku kao svoju domovinu i Sabor kao vrhovno tijelo u ko­jemu se donose smjernice hrvatske politike. I dalje treba strpljivo, političkim sredstvima i uz pomoć međunarodne zajednice ostvarivati puni suverenitet na cjelokupnom hrvatskom teritoriju, ali neće se odstupiti ni od milimetra hrvatske zemlje. Govoreći o Bosni i Her­cegovini, dr. Radić je kazao da su Hrvati uči­nili za BiH više nego ona sama za sebe. Hr­vatska je životno zainteresirana za postojanje BiH, ali nakon sadašnjeg rata ona više nije moguća kao unitarna država nego kao država s tri sastavne jedinice. Govoreći o izgradnji Hrvatske, dr. Radić je podsjetio da se država gradi u najtežim okolnostima, pri čemu znatne teškoće proizlaze i iz ostataka komunističkog mentaliteta. Tom mentalitetu i ratu dr. Radić je pripisao i pojavu kojekakvih mešetara i ratnih profitera te obećao borbu pravne države protiv takvih pojava.

“Izlazimo iz rata i ulazimo u vrijeme borbe za bogatu Hrvatsku. U tome ćemo uspjeti, a Hrvatska čeka i vas otvorenih vrata, jer ona je jednako vaša kao i onih koji u njoj žive”, poručio je izaslanik predsjednika Tuđmana Hrvatima iz dijaspore.

Sudionicima svjetskog skupa hrvatske dijaspore obratio se i predsjednik Sabora Stipe Mesić. Za stvaranje hrvatskog zajed­ništva, rekao je između ostalog, posebno je bila značajna povezanost iseljenika, domo­vine i Crkve. Zahvaljujući tom zajedništvu stvorena je Hrvatska. Kao najpreči njezin zadatak g. Mesić je naveo okončanje rata i na­stojanje za prosperitetom, a kao najveću zapreku ijednom i drugom – srpsku agresiju i osvajačku politiku Srbije. U ime hrvatske Vlade skup je pozdravio pot­predsjednik Vladimir Šeks, istaknuvši da je doprinos iseljene Hrvatske tijekom do­movinskog rata bio izuzetno velik, toliko velik da “bez iseljeništva ne bi bilo ni sadašnje Hrvatske”. Rat se može završiti ili diplo­matskim putem ili spremnošću na žrtvovanje, kazao je g. Seks, ustvrdivši da će Hrvati imati toliko slobode i suverenosti “koliko su sami spremni uložiti i žrtvovati.” S osobitim su štovanjem predstavnici iseljene Hrvatske pozdravili nastup s kardinala dr. Franje Kuharica. Spomenuvši se svojih susreta s raseljenim Hrvatima u svijetu, dr. Kuharić je istaknuo daje Crkva na svoj način doživljavala raseljenu Hrvatsku, zauzimajući se ne samo za vjeru nego i za čovjekoljublje, dostojanstvo i nacionalno zajedništvo Hrvata. “Crkva je uvijek bila most između domovinske i iseljene Hrvatske”, naglasio je kardinal Kuharić. Nadahnuto je predstavnicima hrvatske dijas­pore govorio i Vlado Gotovac, predsjednik Matice hrvatske, naglasivši da svaki Hrvat mora biti svjedokom Hrvatske tamo gdje I živi, kao što je i Hrvatska svjedok svakoga I Hrvata. Gotovac je kazao da četnički napad na Hrvatsku nije bio slučajno usmjeren i na njezine duhovne vrijednosti, jer se uniš­tenjem naših duhovnih svetinja htjelo poka­zati da su Hrvati narod bez identiteta. “Oni ruše naše gradove jer su čergari kojima gra­dovi ne trebaju”, kazao je Gotovac, ustvr­divši da će “hrvatska duhovna vertikala na kraju ipak pobijediti zoologiju”, te da se mo­ramo spremati za novo vrijeme “koje neće biti vrijeme europskih politički glupana i budalaša koji svijet kroje po mjeri 1918.” JUspješan rad sudionicima Prvog sabora hr-[vatskog iseljeništva zaželio je u ime suor­ganizatora predsjednik Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika g. Ivan Milas, a pozdravili su ih također biskup mostarsko-duvanjski dr. Ratko Perić, predsjednik HAZU dr. Ivan Supek, rektor Sveučilišta u Zagrebu, dr. Marijan Sunjić, predsjednik HVO dr. Jadranko Prlić i niz drugih ug­lednika iz Hrvatske i Herceg-Bosne. Tijekom trodnevnog zasjedanja delegati su sva najvažnija pitanja prvo razmatrali u pet radnih skupina, a zatim na plenarnim sjed­nicama. Radne su skupine održavale sjednice u Starogradskoj vijećnici i bile su tematski podijeljene: 1) humanitarna i financijska po­moć domovini, 2) ulaganja u Hrvatsku i njena obnova, 3) povratak u domovinu te jačanje veza između domovine i dijaspore, 4) pro­midžbena djelatnost i širenje istine o Hrvatskoj u svijetu i 5) organiziranje hrvatske dijaspore. U radu pojedinih skupina sudje­lovali su i neki članovi hrvatske Vlade (ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić, ministar financija dr. Zoran Jašić, ministar zdravstva dr. Juraj Njavro), kao i stručnjaci raznih agencija, banaka i drugih državnih službi.

Najveću su pozornost pobudili prijedlozi druge radne skupine o obnovi i razvoju Hrvatske, koji su na plenarnoj sjednici i us­vojeni velikom većinom glasova. Riječ je o odluci po kojoj će Hrvati iz dijaspore s go­tovo 40 milijuna američkih dolara financirati projekt energetskog povezivanja Dalmacije s ostatkom Hrvatske preko otoka Krka, Raba i Paga. Ta je odluka s pravom nazvana po­vijesnom, jer je to prvi put riječ o konkret­nom projektu koji donatorima iz iseljeništva omogućuje potpunu kontrolu procjene troš­kova i upotrebe sredstava. Vrlo je važno i prihvaćanje Statuta, prema predlošku statuta Svjetskog židovskog kon­gresa – u praksi već temeljito provjerenog. Statut će biti okvirom budućega rada i udru­živanja

Hrvata po kontinentima i državama te će svugdje gdje postoji hrvatska dijaspora biti osnovani nacionalni ogranci Svjetskog hrvatskog kongresa.

Od zaključaka radne skupine za humanitarnu pomoć očekuje se još učinkovitija skrb di­jaspore. Međutim, delegati su se potužili na poteškoće koje hrvatske carinske vlasti nerijetko čine prilikom dolaska humanitarne pomoći. S predstavnicima hrvatske vlasti dogovoreno je i bolje informiranje Hrvata u svijetu o stvarnim humanitarnim potrebama. Skupina za jačanje veza s domovinom po­sebno se založila za školovanje hrvatske dje­ce u inozemstvu i zatražila da se djeca ubu­duće školuju po udžbenicima kakvi su u domovinskim školama, te da hrvatsku djecu u inozemstvu podučavaju hrvatski učitelji. Također je zatraženo i ponovno osnivanje Ministarstva iseljeništva. Radna skupina za promidžbu predložila je uspostavu takve informativne službe u do­movini koja bi cjelodnevno pružala sve obavijesti, na osnovu kojih bi Hrvatski in­formativni uredi u svijetu odmah mogli re­agirati na netočne ili zlonamjerne vijesti stra­nih medija.

Medu brojnim inicijativama izdvaja se ona o osnivanju posebnog fonda za pomoć in­validima domovinskog rata i djeci palih bra­nitelja.

---

PREDSJEDNIK

Za predsjednika Svjetskog hrvatskog kongresa bila su predložena tri kandidata: fra Šito Corić, ing. Nikola Kirigin i dr. Neven Simac. Sabornici su javnim glasovanjem najviše povjerenja dali ing. Kiriginu koji je dobio 51 glas, dok je fra Šito Ćorić dobio 29 a dr. Simac 11 glasova.

Dužnosnici

Za predsjednika Svjetskog hrvatskog kongresa izabran je ing. Nikola Kirigin iz SAD, glavni je tajnik fra Šimun Šito Ćorić iz Švicarske, a rizničarka je gđica Dijana Vukušić iz Švedske. Članovi Nadzornog odbora su gđa Marija Šešelja iz Australije, ing. Petar Bašić iz Južne Afrike i Bruno Uroić iz Švicarske. Svi izabrani čelnici imaju mandat do iduće konvencije Svjetskog hrvatskog kongresa, koja bi se trebala održati za godinu dana u Zagrebu.

---

PONOSNI NA  SVOJU HRVATSKU  
Predsjednik dr. Franjo Tuđman primio je u Predsjedničkim dvorima sudionike Prvog sabora Svjetskog hrvatskog kongresa.

Zbog mnogih državničkih dužnosti, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, pokrovitelj Prvog sa­bora hrvatske dijaspore, nije mogao prisust­vovati svečanoj sjednici kojom je počeo Sabor. Želio je pozdraviti predstavnike hrvatskog iseljeništva iz svih krajeva svijeta, pa je sudi­onike Sabora pozvao da ga posjete u Predsjed­ničkim dvorima, u subotu 3. srpnja, poslije mi­se u zagrebačkoj Katedrali. I tog je dana predsjednik Tuđman imao mnogo državničkih poslova. Primio je i razgovarao s američkim senatorima Hilom GRAMMOM i Johnom McCAIN-om, s kojima je bio i ame­rički ambasador PETER GALBRAITH, zatim s novim zapovjednikom UNPROFOR-a, fran­cuskim generalom JEANOM COTOM, primio je i apostolskoga nuncija msgr. GIULIA EINA-UDIJA, te bivšeg talijanskog predsjednika, senatora FRANCESCA COSSIGU kojem je uručio Orden kralja Tomislava. Predvečer su u Predsjedničke dvore stigli sudionici Sabora.

S primanja u Predsjedničkim dvorima: predsjednik Tuđman u srdačnom razgovoru s g. Ivanom Nogalom iz SAD. U pozadini: potpredsjednika Vlade i ministar vanjskih poslova dr. Mate Granić (desno) i predsjednik Upravnog odbora Hrvatske matice iseljenika g. Ivan Milas.
 
Dovezli su se autobusima od Ka­tedrale do Predsjedničkih dvora. Predsjednik Tuđman srdačno ih je dočekao, sa svakim se po­naosob rukovao i razmijenio par riječi, raspi­tujući se odakle dolaze. Na prostranoj terasi Dvora svi su se okupili oko Predsjednika, že­ljeli su čuti što govori. U prijatnom ugođaju za­grebačkog predvečerja netko je poveo, a svi os­tali prihvatili pjesmu “Fala” kojom su izrazili zahvalnost Predsjedniku za sve što je učinio za samostalnost i neovisnost Republike Hrvatske. To je u ime svih nazočnih delegata Sabora hr­vatske dijaspore, a time i u ime cijelog hrvat­skog iseljeništva, učinio fra Josip Bebić iz Kolna rekavši: “Hvala Vam gospodine Pred­sjedničke, hvala hrvatskom Saboru i cijelom hrvatskom narodu. Sada možemo slobodno šetati po Trgu bana Mačića.” “Hvala i svima vama”, odgovorio je pred­sjednik Tuđman obraćajući se gostima i nasta­vio: “Sada ste ovdje, ne samo na Jelačićevu trgu, vi ste u sjedištu državnog poglavara samo­stalne i suverene, nezavisne, međunarodno pri­znate Hrvatske, prvi puta u povijesti priznate od čitavoga svijeta, a to je rezultat zajedničkih na­pora, vjekovnih napora naših predaka, ali i domovinske i iseljene Hrvatske ovih posljed­njih nekoliko godina. S mnogima od vas sam se sreo u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Dr­žavama, Njemačkoj, u Švedskoj, mnogi su me zvali u daleku Australiju, pa i Južnu Ameriku i Afriku, tamo još nisam stigao. Mnogi od vas i večeras su mi rekli da su prvi puta u Hrvatskoj poslije 48 ili 50 godina. U tome se sastoji do­sadašnja tragika i sadašnja veličina Hrvatske i hrvatskog naroda koji je ostvario da može biti svoj na svome. To smo ostvarili pomirbom svih Hrvata, koji su bili i na suprotnim stranama, razdijeljeni povijesnim okolnostima, znači -jedinstvom svih slojeva i svih naraštaja hr­vatskog naroda. I čuvajte to. Nedajte se ob-j manuti od onih koji su gromoglasnim riječima, često bili i provokatori u službi protivnika Hr­vatske. Budite svjesni daje hrvatski narod dao i u prošlosti i danas žrtve za tu slobodu i da smo Hrvatsku stvorili samo vlastitim snagama, vla­stitim žrtvama i vlastitim prosudbama. Nitko nije želio, ni u Europi, ni u svijetu, samostalnu i suverenu Hrvatsku. Stvorili smo je. A ovi koji vam pričaju kojekakve priče i obmane, ti su bili kočnica takve Hrvatske. Prema tome, možemo biti ponosni na svoju Hrvatsku, možemo biti ponosni da danas surađuju s nama, pa i ostva­ruju prijateljske odnose, i one sile Europe i svi­jeta koje su bile i protiv nas. ;o I budućnost Hrvatske je sasvim sigurno velika, g Svi ste vi dali prilog razvitku zemalja u koje ste ^. ili vi ili vaši očevi morali otići zbog političkih i g ekonomskih razloga, a sada ćete iz političkih i 1:0 ekonomskih razloga moći da se vratite”, završio je predsjednik Tuđman. Burnim pljeskom svi su pozdravili predsjed­nikove riječi, a fra Josip Bebić poveo je pjesmu “Bože čuvaj Hrvatsku” koju su svi prihvatili. Kad su završili, predsjednik Tuđman ih je pod­sjetio da je to himna HDZ po čijim smo vod­stvom postigli nezavisnost i međunarodno pri­znanje. Iz grla svih prisutnih zaorilo je još “Marjane, Marjane”, uz čije su se zvuke sudionici Prvog sabora hrvatske dijaspore oprostili od predsjednika Tuđmana u njegovu domu.

---

Ing. Nikola Kirigin, predsjednik Svjetskog hrvatskog kongresa
Ostvarili smo dugogodišnji san
“Uspjeli smo jer nam je svima cilj bio jedan, svima želja ista – da učinimo sve što možemo najbolje za svoju domovinu.”

Poslije Prvog sabora hrvatske dijaspore na kojem je izabrano čelništvo Svjet­skog hrvatskog kongresa, njegov je prvi predsjednik ing. Nikola Kirigin na konfe­renciji za novinare, uz ostalo rekao: “To što se radilo sada radilo se i prije, go­dinama, od kada su Hrvati izvan domovine. Uvijek je postojala vruća želja da se Hrvati izvan domovine, koji su uključeni u razli­čitim organizacijama, što više povezu kako bi njihova djelatnost bila što uspješnija. Međutim, mi smo u tim nastojanjima nai­lazili na strašne poteškoće jer smo bili su­očeni s jugoslavenstvom, boljševizmom, a to znači s velikosrpstvom. Međutim, sada je bilo puno lakše ostvariti tu našu davnu želju, jer konačno je uspo­stavljena i obnovljena država Hrvatska. Prema tome, sada su naša aktivnost i naš cilj bili drugačije naravi, ne više samo da se mi povežemo, nego da kao povezani što bolje surađujemo s domovinom, s organi­ma Republike Hrvatske koji su izabrani na slobodnim izborima.

I sad je bilo normalno da se ostvari taj naš dugogodišnji san. Gospodin predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman preuzeo je pokroviteljstvo nad pripremama i nad ovim zasjedanjem našeg Sabora, a na kojem je osnovan prvi Svjetski hrvatski kongres. Možda je za vas zanimljivo kako smo us­pjeli kroz dva i pol dana sve to uraditi. Vrlo jednostavno. Zato jer je sve nas dovela u Zagreb, glavni grad svih Hrvata, ista želja, vruća želja da ostvarimo što smo željeli os­tvariti. Znali smo da ćemo pri tome naići i na razne prepreke. Zašto? Zato što dolazi­mo iz raznih zemalja, iz raznih sredina. Mnogi se nismo ni poznavali. Međutim, baš zato što smo vođeni tom velikom ljubavlju za svoju domovinu, mi smo nakon demo­kratske rasprave uspjeli riješiti skoro svaki problem. Zapravo svi su važniji problemi ri­ješeni konsenzusom. Nema ni pobijeđenih, ni pobjednika. Jer, ponavljam, cilj nam je bio jedan, želja jednaka – da učinimo sve što možemo najbolje za svoju domovinu. Mi smo se također odlučili i za sjedište kon­gresa. Duhovno sjedište svih Hrvata, pa prema tome i Svjetskog hrvatskog kongre­sa, naravno je Zagreb glavni grad svih Hr­vata. Ali službeno sjedište, radi registracije biti će tamo gdje smo smatrali da je naj­zgodnije, najkorisnije, u New Yorku. Nacionalni kongresi biti će registrirani u onim mjestima gdje odluče delegati nacionalnih kongresa.

Nadam se da izražavam sreću i za­dovoljstvo svih nas koji smo sudjelovali u radu Sabora u Zagrebu pa mogu reći da se vraćamo s još većim elanom, uvjereni da ćemo doprinijeti Hrvatskoj sve što nam bu­de moguće, uz suradnju s domovinskim čimbenicima. Jer da nije bilo suradnje, pri­mjerice s Hrvatskom maticom iseljenika, naše pripreme ne bi ni bile tako uspješne, nego bi možda još čekali na održavanje ovoga Sabora.”

---

Predsjednik Tuđman primio izaslanstvo Svjetskog hrvatskog kongresa
Zajedništvo iseljenika i domovine

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman primio je u srijedu 7. srpnja izaslanstvo Svjetskog hrvatskog kongresa u kojem su bili predsjednik Ni­kola Kirigin, fra Ljubo Krasić, Lidija Dorkin-Grahovac i ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Ante Beljo. Predstavnici Svjetskog hrvatskog kon-I gresa izvijestili su Predsjednika Repub­like o zasjedanju u Zagrebu i zahvalili mu na potpori koju im je pružila hrvatska vlast. Izvijestili su Predsjednika i o na­činu organiziranja svoje djelatnosti u ino-i zemstvu. Osim rada u stručnim sek­cijama (za humanitarnu pomoć i dje-[ latnost, za potporu hrvatskoga gospo­darstva i ulaganje iseljenika za suradnju hrvatske dijaspore s domovinom i za promidžbenu djelatnost i informacije), Svjetski hrvatski kongres imat će svoj Glavni odbor, Središnji odbor, izvršni i nadzorni odbor, te odbore u svakoj državi gdje hrvatski iseljenici organizirano djeluju.

Tijela kongresa usko će surađivati s Hr­vatskom maticom iseljenika, a svoje sku­pštine u pojedinim državama i or­ganiziranje odbora okončat će do ožujka 1994.

Predsjednik Tuđman je naglasio da u radu Svjetskog hrvatskog kongresa posebnu pozornost treba posvetiti učvršćenju je­dinstva domovinske i iseljene Hrvatske i svih Hrvata bez obzira na politička opre­djeljenja i stranačku pripadnost. Poseban interes hrvatski iseljenici bi mogli imati za osnivanje svoje banke koja bi dje­lovala na načelima suvremenog bankar­skoga poslovanja u svijetu. Također bi trebalo što više poticati ula­ganja hrvatskih iseljenika u gospodarske djelatnosti u Hrvatskoj na osnovi stje­canja dobiti, te poticati povratak uspješ­nih ljudi u domovini, a prikupljanje po­moći ograničiti na pomoć bolnicama, školama i karitativnim ustanovama. Predsjednik Tuđman na kraju je razgo­vora upoznao izaslanstvo Svjetskog hr­vatskog kongresa s glavnim odrednicama hrvatske vanjske politike, te sa stanjem u BiH. Razgovoru je bio nazočan i savjet­nik za vanjsku politiku Predsjednika Re­publike dr. Zeljko Matić.

---

AKO NAM HRVATSKA BUDE IZNAD SVEGA. USPJET ĆEMO!

Na osnivački sabor Svjetskog hrvatskog kongresa došlo je u Zagreb više od 400 sudionika, umjesto očekivanih 200. U povijesnoj sabornici hrvatskoga državnog Sabora na Markovu trgu okupili su se izaslanici i predstavnici velikog broja hrvatskih udruga, društava i zajednica sa svih kontinenata. Bilo ih je iz Sjedinjenih Država Amerike, Kanade, Australije, Njemačke, Urugvaja, Austrije, Danske, Švedske, Južne Afrike, Argentine, Čilea, Perua, Švicarske, Nizozemske, Belgije, Slovačke, Madžarske, Italije i iz mnogih drugih zemalja s raznih strana svijeta. Ovo su prvi dojmovi i razmišljanja nekolicine njih, nasumce odabranih, o netom završenom povijesnom Saboru hrvatske dijaspore i o ovom povijesnom trenutku zajedničke nam domovine.

---

IVAN NOGALO, SAD

• Ovaj je Kongres bio neophodno potreban da se ujedine sve hrvatske snage iz cijeloga svijeta, jer Hrvaskoj danas treba upravo to: da svi zajedno povučemo, pomognemo domovini da se izvuče iz ovih teškoća, iz rata, te da krene putem pro­speriteta. A hrvatska država ima sve potencijale da to može ostvariti u vrlo kratko vrijeme. Vjerujem da će Hrvati koji su na ovaj skup došli iz cijeloga svijeta održati obećanje i pomoći svojoj domovini. Složili smo se da i Hrvati širom svijeta od svojih netto prihoda daruju Hrvatskoj 2 posto, čime bi se moglo izgraditi porušena mjesta te vratiti prognanike i izbjeglice. Mislim da bi to Hrvatskoj puno značilo, a iseljenoj je Hrvatskoj dužnost da pruži takvu pomoć svojoj domovini. Osim, toga očekujem i nadam se da će ovaj naš Kongres biti ona zadnja spona između nas – da neće više biti iseljene i domovinske Hrvatske, već samo jedna i nama jedina Hrvatska i to na do­movinskom tlu.

---

NIKOLA SERDAR, Njemačka

• Kako sam zadovoljan? Mislim daje potrebno is­taknuti to da se prvog dana sabora dogodilo nešto stvari, a to je borba za bolju Hrvatsku, za slobodnu Hrvatsku i za Hrvatsku svih nas Hrvata. Znači, moralna potpora i našim borcima i našim su­građanima koji će u nama sada vidjeti ljude koji su zaboravili na osobne probitke i posvetili se is­ključivo interesima Hrvatske kao jedine naše stranke

---

JOSIP GRGURIĆ, Australija

• Za moj pojam, važnost je ovog našeg sabora pr­venstveno u tome što su se složile domovinska i j iseljena Hrvatska. Tako i treba biti, jer mi smo jedan te isti narod. Nikada nisam mogao shvatiti zašto sam, naprimjer, ja bio protjeran iz Hrvatske samo zato što sam Hrvat, što sam isticao svoje

---

MARIJA ŠEŠELJA, Australija

• Bilo je divno i nezaboravno. To je više nego što sam očekivala. Živeći 33 godine u emigraciji bila sam na stotine, na tisuće sastanaka, ali ovaj naš sa­bor sve ih je nadmašio. Bilo nas je više od 400 iz svih krajeva svijeta. Svima nam je bilo zajedničko to da smo Hrvati i da volimo Hrvatsku. Nisam se nadala da ćemo se toliko slagati, usvojiti toliko korisnih i dobrih zaključaka. Mislim da smo dobili Božji blagoslov, da smo se nekako oslobodili, bili smo spokojni jer imamo svoju hrvatsku državu, te smo tako uspješno rješavali sve naše probleme. Naravno, bilo je nekih problema, što je za oče­kivati na tako velikom skupu, ali mislim da smo postigli dobar rezultat. Osnovali smo tu krovnu organizaciju svih Hrvata izvan domovine, nismo više podijeljeni – svi smo Hrvati, i unutra i vani… novo u usporedbi s onim našim skupom prošle go­dine, a to je da smo od strane službenih organa u Hrvatskoj primljeni na jedan pozitivan način. To je prvo što želim naglasiti. A druga je stvar to da smo ipak konstruktivnije radili nego do sada. Na­šli smo zadovoljavajuća rješenja za sve o čemu smo raspravljali, osim što je, po meni, još uvijek sporno pitanje statuta. No, o tome se još može ras­pravljati. Inače, mi iz Njemačke izabrali smo je­dan tim ljudi koji će sada prikupljati sve podatke o raznim hrvatskim društvima i udrugama u Nje­mačkoj. Nakog toga sazvat ćemo skupštinu, pri­javiti statut i prionuti poslu. Prije svega – kako pomoći obnovi domovine.

---

NIKOLA DUPER, Italija

• Sto je najhitnije? Upravo to da je Kongres os­novan i ustrojen. Ne zbog toga što će to tijelo biti savršeno, što će savršeno dobro raditi, nego zato što smo time mi iseljenici pokazali našim Hr­vatima u domovini, a posebno našim mladićima na bojištima, da smo svi mi ujedinjeni oko iste hrvatstvo i što sam govorio hrvatskim jezikom Nadam se da Hrvati nikad više neće biti podije­ljeni ili zavedeni nekakvom idejom kao što je ju­goslavenska. Mi smo dovoljno snažni i sposobni da možemo sami opstojati, bez ičijeg tutorstva. Aj ovo spajanje domovinske i iseljene Hrvatske – toj je velika stvar jer zajedno možemo puno napraviti,

---

ANTE ZILIC, Australija

• Izuzetna mi je čast sudjelovati na ovom skupu. Bio sam duboko ganut ulaskom u povijesnu hrvatsku sabornicu gdje su nas, okupljene Hrvate iz cijeloga svijeta, pozdravili brojni uglednici. Svo­jim govorom posebice me je oduševio kardinal Kuharić, kao i predsjednik Matice hrvatske Gotovac. Sretan sam što se na ovom našem Kon­gresu dogodilo baš sve onako kako smo to godi nama očekivali, u duhu slobodne hrvatske države. Svi smo ovdje “otvorili svoje karte “, pa je izišlo na vidjelo koliko smo učinili za svoju domovini vidjelo se da dijaspora diše za Hrvatsku…

---

ANTE BELJO, ravnatelj Hrvatske matice ise­ljenika

• Osnivanje ovog Kongres je velika i kvalitativna promjena u organiziranju hrvatskog iseljeništva i u njegovu povezivanju s hrvatskom domovinom.
To za naše iseljeništvo znači isto toliko koliko je značio početak rada slobodnog, demokratskog hr­vatskog Sabora poslije uspostave samostalne i su­verene hrvatske države. Možemo biti sretni da smo to doživjeli i da smo dionici tih povijesnih do­gađanja.

---

PREDRAG BRKLJAČIĆ, SAD

• Najprije su nas “trgnuli” prvi demokratski izbori u domovini, da bi nas sada ovaj Kongres me­đusobno i bolje povezao. I to je ono što me pose­bice raduje. Primjerice, do unazad tri godine nisam imao pojma da na području Orange Countv u južnoj Kaliforniji gdje već godinama živim, ima više od deset tisuća Amerikanaca hrvatskog pod­rijetla. Svi smo odjednom “izmiljili” iz anonim­nosti rađanjem hrvatske države, pa smo se po­četkom 1992. okupili u Hrvatsko-američkom društvu za Orange Countv koje ovdje zastupam, a koje okuplja oko tisuću naših Hrvata. Sada najviše radimo na humanitarnim akcijama, iako je naš cilj održavanje hrvatskog identiteta kroz njegovanje kulturne baštine i društvenog života. Stoga sam ovaj kongres doživio kao daljnji poticaj usmjeravanja naših aktivnosti pa sam na ovom Saboru nastojao biti nazočan u svim radnim grupama. Naišao sam ponegdje i na kakvu oštriju raspravu, sukob mišljenja, smatrajući ga zdravim i dokazom da nam je stalo da svi zajedno nešto učinimo za Hrvatsku.

---

IRENA KOZARIC, Njemačka

•  Sabor sam doživjela kao stvarni i dugoočekivani pokušaj ujedinjenja svih Hrvata izvan domovine. Pozdravljam posebice onaj zaključak našeg Kongresa koji se odnosi na izdvajanje 1 posto od naših osobnih primanja za projekt strujnog po­vezivanja Hrvatske preko otoka. Taj bi zaključak trebao obvezno provoditi svaki iseljeni Hrvat…

---

KLAUDIJE GRBEŠA, Belgija

•  Rođen sam u Belgiji, živim i studiram pravo u Liegeu, ali sam odgojen u hrvatskom duhu. Kon­gres držim vrlo korisnom idejom jer je važno da se svi mi Hrvati iz svijeta okupimo i potom zajedno promislimo o budućnosti Lijepe naše. Sudjelovao sam u radu sabora po radnim grupama i znate što sam primjetio? Iznenadilo me da ima dosta onih koji su skloni beskonačnim raspravama koje baš ne bih mogao nazvati zdravom razmjenom miš­ljenja. Mi mladi smo u svojoj sekciji bili vrlo učin­koviti i dogovorili smo se o svemu za petnaestak minuta… Sada odlazim na “Task Force” gdje ću susresti oko 150 naših mladih Hrvata iz svih kra­jeva svijeta…

---

DUBRAVKA I JOSIP ADLEŠIĆ, Švedska

•  Sabor smo prije svega doživjeli kao mogućnost razmjene iskustva nas Hrvata koji živimo u svijetu. I evo što poručujemo sudionicima tog skupa: u radu na humanitarnoj pomoći povežite se i surađujte s domaćim stanovništvom i organizacijama u sredini u kojoj živite. Mi smo to vrlo uspješno učinili u gradu Vanersborgu gdje godinama živimo i radimo, i kroz to okupili na tisuće i tisuće Šveđana, kao i naše Hrvate iz drugih švedskih gradova. Ono najvažnije, vrlo uspješno surađujemo sa švedskim Crvenim križem kao i mnogim drugim ustanovama i pojedincima. Imamo i izvrsna iskustva s poslatim pošiljkama dovoljno samo utemeljiti, nego ga je važno učiniti životnim. A to će iziskivati naš veliki rad i ak­tivnost pri čemu će nam svakako trebati Hrvatska matica iseljenika kao vodič i podrška.

---

TVRTKO MURSALO, Južna Afrika

• Sabor je izvrsna ideja koju smo trebali ostvariti još ranije, kako bismo povezali domovinu i di­jasporu. Valja znati da Svjetski kongres pod­razumijeva drukčiji politički rad nego što smo dosad imali, primjerice Vijeće. Zadovoljan sam os­nivanjem ovoga Kongresa.

---

JOSIP VINSKI, Kanada

• Od ovoga Kongresa, kojeg sam doživio kao kru­nu jednog dugog nastojanja da dođe do čvršće povezanosti između iseljene Hrvatske i domovine, očekujem snažan poticaj na više razina. Prije svega na području naše međusobne koordinacije, i kada je riječ o humanitarnoj aktivnosti trebalo bi je svakako učiniti selektivnijom što je pokazao i rad ovoga Sabora. Dalje, ovdje iznesene primjedbe i iskustva pokazuju nužnost boljeg informiranja u dijaspori, stvaranje jednog jakog hrvatskog lobija. Nadalje, osobno se zalažem da se pri ulaganjima u Hrvatsku dade prednost zdravom kapitalu a ne “papirnatom novcu”, da se u domovinu vrati što više stručno i financijski sposobnih ljudi koji bi sa svojim timovima i ulaganjima u malu privredu omogućili zapošljavanje i u manjim mjestima, što bi bilo korisno i za populacionu politiku Hrvatske.

---