BAUER, Ernest

Rodio se 4. travnja 1910. u Zagrebu. Tu je završio pučku školu, gimnaziju i diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Postdiplomski studij je nastavio kao stipendist francuskog Ministarstva vanjskih poslova u Parizu i Strassbourgu, onda službovao kao gimnazijski profesor u Varaždinu (1934.), Zagrebu (1935.) i Vinkovcima (1935.-1937.). God. 1937. dobiva njemačku stipendiju (Alexander v. Humboldt-Stiftung), odlazi u Leipzig i doktorira filozofiju 1939.

Nakon povratka u Hrvatsku postaje ravnateljem njemačke novinske agencije “Europa-Press”. Nakon Simovićeva puča 1941. biva uhapšen, ali dolaskom NDH oslobođen i imenovan pročelnikom Ureda za novinstvo Ministarstva za vanjske poslove. Nekoliko mjeseci poslije biva premješten za savjetnika i novinskog atašea u poslanstvu NDH u Bukurešt. Sljedeće godine vraća se ponovno u Zagreb i radi u različitim službama u Ministarstvu za vanjske poslove, između ostalog i kao pročelnik za germanske zemlje u političkom odjelu. God.1943. Bauer je imenovan docentom na slavistici na Sveučilištu u Zagrebu.

Od 1945. do 1954. živi u Austriji. Studirao je u Grazu i ovaj put doktorirao iz političkih znanosti (1948.), preselio se u München, gdje je bio imenovan višim činovnikom njemačke savezne vlade i radio do umirovljenja 1975., otkad se više bavi publicistikom i znanošću.

Bio je glavni urednik hrvatskog časopisa na njemačkom jeziku “Kroatische Berichte” u Meinzu, predsjednik Društva za proučavanje hrvatskog pitanja te viječnik Hrvatskoga narodnog vijeća u New Yorku i predsjednik Hrvatskoga narodnog odbora u Mtinchenu.

Bauer se već desetljećima plodno bavi znanstvenim i publicističkim radom. Teško će biti skupiti njegovih više od četiri stotine različitih rasprava i prikaza u brojnim publikacijama na hrvatskom, njemačkom, engleskom, francuskom, talijanskom i španjolskom jeziku.

Brojna djela koja je zasebice objavio većinom su povijesno-političkog sadržaja, ali su protkana nedvojbenim literarnim crtama. Njihovi naslovi najbolje predočuju problematiku kojom se bavio:

– Današnja Njemačka, Zagreb1937.
– Štampa europskih velevlasti i Amerike, Zagreb 1940.
– Hrvati u 30-godišnjem ratu, Zagreb 1941.
– Novo lice Rumunjske, Zagreb 1943.
– Die Entwicklung der Publizistik in Kroatien, Zagreb 1944.
– Glanz und Tragik der Kroaten, Wien-München 1969.
– Zwischen Halbmond und Doppeladler: 40 Jahre österreichischer Verwaltung in Bosnien und Herzegowina, Wien-München 1971.
– Drei Leopardenkopfe in Gold: Oesterreich in Dalmatien, Wien – München 1973.
– Slava i tragika Hrvata, Wien-München 1973.
– Joseph Graf Jellachich – Barun von Kroatien, Wien 1975.
– Aloisius Kardinal Stepinac, Recklinghausen 1984.
– Der Löwe vom Isonzo. Gen. Feldmarsal Boroevic, Graz 1985.
– Život je kratak san (sjećanja), München-Barcelona 1987.
– Der letzte Paladin des Reiches. Stjepan pl. Sarkotić, Graz 1988.