BRAJNOVIĆ, Luka

Rodio se 13. siječnja 1919. u Kotoru. Pučku je školu završio u rodnom gradu, a gimnaziju na Badiji, u Dubrovniku i Kotoru. Pravo je upisao i studirao na Sveučilištu u Zagrebu, a završio ga poslije u iseljeništvu.
U emigraciju je otišao u svibnju 1945., boraveći najprije u Austriji, zatim u Italiji i, naposljetku, do danas u Španjolskoj. Tamo je na Sveučilištu u Pamploni studirao i diplomirao na Filozofskom fakultetu i na Fakultetu znanosti informacija.

Nakon odlaska u emigraciju morao je čekati gotovo dvanaest godina da bi mu se pridružila žena s djetetom. Nakon toga im se rodilo još četvero djece.
Od 1960. Brajnović je profesor svjetske književnosti i novinarske deontologije na Navarskom sveučilištu. Uz to je redoviti komentator međunarodne politike u dnevniku “Diario de Navarra”. Kao rijetki kuriozitet je spomenuti, da je samo tu dosad objavio više od šest tisuća članaka.

Brajnović se zarana počeo baviti pisanjem. Kad govorimo o književnosti, danas ga poznamo kao pisca pjesama, pripovijesti i romana. Još kao student postao je glavnim i odgovornim urednikom časopisa “Luč” (1940.-1943.), a od 1941. do 1944. bio je urednik jednog od najraširenijih hrvatskih katoličkih tjednika “Hrvatske straže”.

U emigraciji je surađivao u brojnim hrvatskim listovima i časopisima kao što su “Danica”, “Hrvatska država”, “Glas sv. Antuna”, “Hrvatska revija” i dr. U Madridu je pokrenuo i uređivao do 1955. poznatu reviju “Osoba i duh”, te “Knjižnicu Osvit”, koja je, među ostalima, objavila knjigu pjesama L. Kordića, knjigu eseja V. Kriškovića i Sveto Pismo Novoga i Staroga Zavjeta u prijevodu I. Ev. Šarića, a u reviziji samog Brajnovića.

Također je surađivao i surađuje u raznim španjolskim novinama i revijama. Pisac je brojnih priručnika za španjolske studente, neki su od njih prevedeni i na portugalski, ali i nekoliko zbirka pjesama na španjolskom.

Svoje suradnje u hrvatskim glasilima potpisivao je i pseudonimima: Nehaj Trifunović, Ante Borak, Tugomir Lab, Bić i dr.

Uz roman iz bokelj skog života “Suze”, koji mu je u nastavcima objavljen u “Hrvatskoj straži”, zasebice je objavio sljedeća djela: – Tripo Kokoljić (roman), Zagreb 1945.

– Smirene želje (pjesme), Madrid 1951.
– Priče iz djetinjstva (pripovijesti), Madrid 1953.
– Na pragu radosti (pjesme), Rim 1958.
– Tecnologia de la Informacion (priručnik: tri izdanja), Pamplona 1967., 1974., 1978.
– Deontologia periodistica (priručnik: dva izdanja), Pamplona 1969., 1978.
– U plamenu (roman: dva izdanja), Rim 1969; Đakovo 1990.
– Retorno (pjesme), Pamplona 1972.
– Grandes figuras de la Literatura universal (eseji), Pamplona 1973.
– Literatura de la revolucion bolchevique (priručnik), Pamplona 1975.
– Ellenguaje de las ciencias (priručnik), Pamplona 1976.
– Ambito cientifico de la Informacion (priručnik), Pamplona1979.
– El poema americano (pjesme), Pamplona 1982.
– Ex ponto (pjesme), Pamplona 1985.