BUŠIĆ, Bruno

Rodio se 6. listopada 1939. u Vinjanima pokraj Imotskog. Prva je četiri razreda osnovne škole pohađao u Vinjanima, a druga četiri je završio u Imotskom i tu se upisao u gimnaziju. Za gimnazijskih dana bio je iz političkih razloga dva puta zatvaran, a kao maturant izbačen iz škole, bez prava upisa na bilo kojoj školi u zemlji.

Nakon dvije godine dopušteno mu je daljnje školovanje, pa je maturirao u Splitu 1960. Nakon toga odlazi u Zagreb, te studira i diplomira ekonomiju na Sveučilištu. Ubrzo počinje raditi kao ugledni namještenik Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske i tu se počeo temeljito baviti znanstvenim radom i novinarstvom.

Od 1969. do 1971. živio je u Parizu, a onda se opet vratio u Zagreb.
Nakon udara u Karađorđevu 1971. Bušić biva među prvima uhićen i poslije osuđen zbog svoga publicističkog rada na dvije godine zatvora. Izdržao ga je u zloglasnoj Staroj Gradiški. Nakon izlaska iz zatvora svakojako je proganjan i nije mogao dobiti zaposlenje.
Pod kraj rujna 1975. Bušić legalno napušta domovinu. U Engleskoj, u Londonu, dobiva politički azil. Tu počinje raditi u uredništvu “Nova Hrvatska”, a poslije dolazi na čelo Ureda za propagandu HNV. Dne 16. listopada 1978, dok je bio na prolazu kroz Pariz.jnučki ga ubija zloglasna Udba.

Bušić je već kao srednjoškolac počeo pisati i objavljivati pripovijetke.

Svojim novinarskim, literarnim, a i znanstvenim prinosima surađivao je u Poletu”, “Republici”, “Telegramu”, “Hrvatskom književnom listu”, “Kritici”, u “Hrvatskom tjedniku” i drugdje. Bio je postao i suurednikom “Hrvatskoga književnog lista” i “Hrvatskog tjednika”.
Dolaskom u emigraciju počinje objavljivati svoje radove u brojnim hrvatskim iseljeničkim publikacijama, paje ubrzo postao jedan od najčitanijih publicista u hrvatskom iseljeništvu. Bio je suosnivateljern i urednikom mjesečnika” Hrvatski list”.

U emigraciji je za tisak priredio knjigu “Ivan Bušić-Roša, hajdučki harambaša” (Mainz, 1977), a ZIRAL mu je posthumno objavio većinu sabranih spisa pod naslovom “Jedino Hrvatska” (Toronto – Zürich – Roma – Chicago, 1983).