CAMBA, Slavko

Rodio se 31. kolovoza 1930. u Đurđevcu. Sve do 1967. nije odlazio iz svog mjesta (osim u vojsku i u zatvor), unatoč nevoljama koje je redovito doživljavao iz političkih razloga. Bavio se poljodjelstvom, brinuo se za obitelj i počeo sebi u bilježnicu sve češće poštogod zapisivati.

Spomenute godine odlazi preko granice u Austriju, u bečkom Schonbrunnu završava cvjećarsko-vrtlarski obrt i tim se poslom tamo bavi sve do mirovine 1990., kad se nakon 22 godine političkog izbjeglištva vraća u svoj Đurđevac.
Ako u Hrvatskoj imamo naivnu umjetnost samoukih slikara, Čamba, pučki pjesnik i prozaik, svojim pisanjem bez dvojbe upire prstom u znakovitu naivnu književnost samoukih pisaca, k tomu zadahnutih desetljećima tuđine. Bez obzira na to što on kaže daje počeo pisati “silom prilika, posebice pod čežnjom za rodnim krajem i domovinom, u koju nisam smio poći 22 godine … “, a pisanje mu je, veli, “sačuvalo snagu, strpljenje i Bogu hvala zdravlje”.

Zasebice je objavio sljedeće knjige, koje je većinom i sam opremio zanimljivim crtežima:

– Steze i poti (pjesme), Beč 1969.
– Brazde (pjesme), Beč 1970.
– Vu ono vreme (pripovjedačka proza), Beč 1974.
– Brazde (autobiografska pripovjedačka proza i pjesme), Mainz 1979.
– Kanasi z Bereka (pripovijetka), Beč 1980.
– Žrtve tuđine (pripovjedačka proza; prvi dio), Beč 1982.
– Žrtve tuđine (drugi dio), Beč 1983.
– Crtice života (pripovjedačka proza), Beč 1984.
– Povratak u Ravne Kotare (pripovjedačka proza), Beč 1985.
– Čez rođeni kraj (pripovjedačka proza), Beč 1986.
– Vrnoti se moram (poezija i pripovjedačka proza), Beč 1987.
– Gastarbajter (pjesme), Beč 1987.
– Pjesme života (pjesme; prvi dio), Beč 1988.
– Pjesme života (drugi dio), Beč 1989.