CILIGA, Ante
Rodio se 20. veljače 1898. u Šegotićima kod Vodnjana. Od osme godine počinje živjeti u Mostaru, gdje pohađa osnovnu školu i gimnaziju, iz koje biva isključen. Isto mu se dogodilo, zbog protuaustrijskih stajališta, i u Pazinu, pa onda tijekom rata završava gimnaziju u Brnu, u Moravskoj. Pod kraj 1918. upisuje se na Više gospodarsko učilište u Križevcima, te ubrzo pristupa Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske.
U početku 1919. mora bježati zbog političke djelatnosti. Najprije dolazi u Beč, a onda već u ožujku sudjeluje u revoluciji u Madžarskoj Sovjetskoj Republici, dva ga je mjeseca poslije Jugoslavenska komunistička sekcija poslala na ilegalan rad u Kraljevinu SHS. Opet pred policijom bježi pod kraj godine u Prag i upisuje studij filozofije na Filozofskom fakultetu Karlova sveučilišta.
U početku 1920. osniva u Pragu Jugoslavenski marksistički klub i sudjeluje pri osnivanju Međunarodne federacije marksističkih studenata. Pod kraj godine dospijeva četiri mjeseca u zatvor u Trstu. Nakon toga ponovno je u Pragu, a onda se pod kraj 1922. vraća u Zagreb, završava studij i djeluje u radničkom komunističkom pokretu.
Godine 1923. biva uhićen i osuđen na desetgodišnji progon iz Kraljevine SHS, ali odvjetnici mu tu sudsku odluku uspijevaju poništiti. Sredinom 1924. obranio je na Filozofskom fakultetu doktorat iz filozofije s temom “O socijalno-filozofskom aktivizmu Rudolfa Goldscheida: Kritika i obrana marksizma na području filozofije”. Iste godine biva imenovan tajnikom Oblasnog sekretarijata KPJ za Hrvatsku i Sloveniju, a 1925. članom Politbiro a KPJ. Iste godine dobiva izgon iz Kraljevine SHS. Godine 1925.126. u Beču je predstavnik CK KPJ, te u tom svojstvu član Balkanske komunističke federacije.
Godine 1926. odlazi u SSSR, gdje do 1928. predaje na KUNMZ političku ekonomiju, povijest Zapada i povijest SKP. Tijekom sukoba Trocki – Staljin potpisuje pismo potpore Trockom i biva uhićen 1929. u Lenjingradu, gdje je predavao na Filozofskom fakultetu. Dospio je u logor kod Vjerhnje Uraljska. Budući da je imao talijansku putovnicu, nakon sporazuma Staljin – Mussolini pušten je 1936. iz logora te odlazi u Pariz.
Od tada Ciliga, kao obraćenik od komunizma, posvećuje svoj život razotkrivanju, kako sam kaže, “zapanjujuće laži” koja je stizala iz Sovjetskog Saveza. Kada pod kraj 1937. dolazi u Jugoslaviju, uhićen je u Beogradu i ponovno prognan iz zemlje. U Parizu živi do 1941., a onda se vraća u Hrvatsku. Tu biva uhapšen i zatvoren u Jasenovcu, a onda ubrzo izlazi iz zatvora i postaje urednikom i suradnikom “Spremnosti” u Zagrebu. Od listopada 1944. boravi u povjerljivu državnu poslanstvu u Berlinu, a od veljače do svibnja 1945. u Bad Abbachu s osobljem veleposlanstva NDH.
Nakon rata živi u emigraciji u Rimu, da bi se star i bolestan, ali intelektualno sasma svjež, vratio u Hrvatsku 1991.
Ciliga se još u đačkim klupama počeo baviti pisanjem, objavljujući svoje priloge u pulskom “Hrvatskom listu”. U početku 20-ih godina bio je jedan od urednika zagrebačke “Borbe”. Surađivao je još u publikacijama kao što su “Književna republika”, “Radnička borba”, “Istra”, “Nova Evropa”, “Novosti”, “Virovitičan” i “Vrbaske novine”.
Za vrijeme NDH piše u “Hrvatskom narodu”, “Novoj Hrvatskoj”, “Novom dobu”, “Spremnosti” i “Vrhbosni”.
U emigraciji nakon 1945. objavljuje u više hrvatskih publikacija, a sam je uređivao “Bilten” Hrvatskoga demokratskog Odbora u Europi i objavljivao časopis “Na pragu sutrašnjice”.
Uz političko-filozofske priloge, bavio se i književnošću, pa njegove novele i putopisi imaju i književnu vrijednost.
Ciligina su djela doživjela prije i nakon II. svjetskog rata po više izdanja, te kao ni u koga od Hrvata bila prevođena na francuski, engleski, njemački, talijanski, španjolski i japanski jezik. Godine 1937. sustavno ga počinje napadati moskovska “Pravda”, a on odgovara u “Novoj Evropi”. Njegova pisma uredniku “Nove Evrope” M. Ćurčinu objavljena su 1987. u “Radovima” Zavoda za hrvatsku povijest Sveučilišta u Zagrebu. Ovaj neobični hrvatski političar i publicist objavljivao je pod više pseudonima i šifara, kao što su M.T., M.B.T., Tone Proštinar, Tone Valčić, Baltić, Genčić, Jagić, u SSSR-u najčešće A. A. Zadvornij.
Odvojeno je, koliko se znade, objavio sljedeća djela: – Au pays du grand mensonge, Paris 1938.
– The Russian Enigma, London 1940.
– The Kronstadt Revolt, London 1942.
– The Russian Enigma (2. izd.), London 1942.
– Deset godina u Sovjetskoj Rusiji, Zagreb 1943.
– Komunistička stranka. Nacrt razvoja i ustrojstva (suautori T. Mortiđija i M. Kus-Nikolajev), Zagreb 1944.
– Štorice iz Proštine (novele; pod pseudonimom Tone Valić), Zagreb 1944.
– Lenine et la Revolution. Les “rnai tres ” du pays. Qui commande en U. R. S. S.? Paris 1948.
– Siberie, Paris 1950.
– Dix ans derriere le rideau de fer, Paris 1950.
– Dieci anni dietro il sipario di ferro, Roma 1951.
– El pais de la gran mentira y del enigma, Buenos Aires 1951.
– La Yougoslavie sous la menace interieure et exterieure, Paris 1951.
– Dokle će hrvatski narod stenjati pod srpskim jarmom? Diskusija o suvremenim problemima hrvatske politike, Paris 1952. – Im Land der verwirrenden Lüge, Köln 1953.
– Sam kroz Evropu u ratu. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka, Paris 1954.
– Problemi i zadaće hrvatske narodno-političke borbe u vrijeme Hruščovljevih ucjenjivanja i američkih zahtjeva prema FNRJ (urednik i suautor; Hrvatska politička knjižnica, svezak 1-2), Roma 1959.
– Ekonomska kriza Titove Jugoslavije. Bez naznake mjesta i godine.
– Crise d’ Etat dans la Y ougoslavie de Tito, Paris 1972.
– La crisa di stato della Jugoslavia di Tito, Roma 1972.
– The Russian Enigma (3. izd.), London 1973.
– Crise d’ Etat dans la Y ougosJavie de Tito, Paris 1974.
– Au pays du gran mensonge, Paris 1977.
– Sam kroz Evropu u ratu. Drugi svjetski rat u doživljajima vanstranačkog čovjeka, Rim 1978.
– The Russian Enigma (4. izd.i). Bez naznake mjesta, 1980.
– Il labirinta jugoslavo. Passato e futuro delle nacioni ba1caniche, Roma 1983.
– Jugoslawischer Kommunismus und der russische Bolschewismus. Bez naznake mjesta i godine.