HRUSTANOVIĆ, Hustija

Rodio se 5. svibnja 1922. u Gacku, u Hercegovini. Od ranog je djetinjstva živio u Mostaru, gdje završava mekteb, pučku školu i gimnaziju. Nakon mature upisuje se na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Godine 1945. odlazi u emigraciju, najprije preko Austrije u Italiju, a onda u Siriju, koja je među prvima otvorila vrata hrvatskim ratnim izbjeglicama. Nakon desetak godina odseljuje u Australiju. Godine 1964. vraća se u Europu. Najprije živi jedno vrijeme u Španjolskoj, a onda od 1968. nastanjuje se u Parizu, gdje do danas dosta povučeno živi. God. 1992. vratio se prvi put u Hrvatsku nakon 47 godina prognanstva.

Hrustanović objavljuje svoju prvu pjesmu kao trinaestogodišnji gimnazijalac u mostarskom “Poletu” i od tada počinje surađivati u raznim omladinskim listovima. Bio je nagrađen prvom knjževnom nagradom na natječaju srednjoškolske mladeži u Mostaru. U vrijeme rata vrlo je uspješno djelovao kao ratni izvjestitelj, pišući za više dnevnika i časopisa, te priređujući radio-reportaže. U isto vrijeme je bio član uredništva nekoliko zagrebačkih listova i izdanja.

U izbjeglištvu Hrustanovićeve članke, pjesme i književne osvrte objavljuju brojni hrvatski listovi i revije. U Italiji, u logoru Fermo,jedan je od redovitih suradnika časopisa “Croatia”, u Siriji, u Damasku, s prijateljima osniva “Društvo Hrvata”, a u istom gradu 1949. pokreće i uređuje nezavisni mjesečnik “Hrvatska Volja”. Nakon dolaska u Australiju irna priliku kao jedan od prvih Hrvata na televiziji braniti hrvatske nacionalne interese, a nađe se u australskim publikacijama i pokoji prikaz njegova literarnog i kulturnog rada (primjerice, tjednik “Leader”, 31. srpnja 1963.).

U Nikolićevoj antologiji hrvatskog emigrantskog pjesništva “Pod tuđim nebom” uvršteno mu je pet pjesama, u rukopisu ima dvije knjige novela i humoreska, a zasebice je objavio knjigu pjesama pod naslovom “U ponorima vremena” (Valencia 1965.).