ČIŽEK, Vjenceslav

Rodio se 28. veljače 1929. u Đcnovićima, u Boki Kotorskoj. Završio je najprije Učiteljsku školu, a zatim Filozofski fakultet u Sarajevu. Radio je kao profesor filozofije i bio osam puta otpuštan s radnog mjesta. Rukopise i knjižnicu policija mu je u više navrata plijenila. Zbog svojih političkih uvjerenja osuđivanje dva puta na ukupno sedamnaest godina zatvora, od kojih je dvanaest i pol odležao u Srijemskoj Mitrovici i Zenici.

U svibnju 1972. prvi je put emigrirao u Njemačku. U studenom 1977. jugoslavenski su ga agenti silom oteli i odveli u Jugoslaviju. Godinu dana kasnije bio je osuđen na dvanaest godina tamnice. Amnesty International proglasila ga je zatvorenikom savjesti (prisoner of conscience).

Za ovoga mučeničkog tamnovanja gotovo je potpuno oslijepio. Na zahtjev njemačke vlade pušten je na slobodu u srpnju 1988, a u studenom iste godine stigao je u Frankfurt, u svoju drugu emigraciju.
Čižek je već u ranoj mladosti počeo pisati pjesme i prozne tekstove.

Veći je dio njegovih rukopisa nestao kao posljedak premetačina i zapljena. U emigraciji, u časopisima “Republika Hrvatska” i “Hrvatska revija”, objavio je pedesetak satiričnih i drugih pjesama, dok je u gotovo svim drugim glasilima hrvatske dijaspore surađivao brojnim prinosima različita sadržaja,

Skup njegovih tekstova pod zajedničkim naslovom Vjenceslav Čižek borac i mučenik objavljeni su na njemačkom, engleskom, francuskom, pa čak i na ruskom jeziku (“Kontinent”, 34, 1982).
Nakon zatvora objavio je zbirku pjesama Krvopisi predsvanuća (Buenos Aires, 1989).