ĆOVIĆ, Mirko Stjepan

Rodio se 26. prosinca 1908. u Tučepima kod Makarske. Tu je završio osnovnu školu. Kad je maturirao na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju, studirao je i diplomirao bogosloviju u Makarskoj. U franjevački je red stupio 1926, a zaređen za svećenika 1932. u Omišu. Studij južnoslavenskih književnosti, te češkog i talijanskog jezika u Zagrebu i Pragu zaključio je diplomom na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon toga je djelovao kao profesor na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju.

Svršetak rata zatekao ga je na postdiplomskom studiju u Grazu, gdje je doktorirao iz slavenske filologije. Tu se on odmah prihvaća vjerske i socijalne brige za izbjeglice, a do kraja će života ostati misionar za Hrvate u Austriji i baviti se književnim radom. Preminuo je 8.svibnja 1980. u Beču.

Svoje prve književne radove Čović objavljuje u franjevačkoj “Novoj reviji” i studijama i člancima s područja književnosti, folklora, narodnog pjesništva, kulturne i književne povijesti, vjere i sl. nastavlja suradnjom s brojnim hrvatskim publikacijama. Svoj književni rad nastavlja i u egzilu, najredovitije surađujući u “Glasniku Srca Isusova i Marijina” (Salzburg) i u “Hrvatskoj reviji”, u kojoj je objavio i poznati putopisni ulomak sa svojeg putovanja u Rusiju, a navlastito se istaknuo kao prevoditelj.

Zasebice je objavio sljedeća djela:

Sveta žrtva (prijevod; vjersko djelo M. Premrna), Salzburg, 1951.
Kolumbova kušnja (prijevod; novela Paule Preradović), Salzburg, 1952.
U domovini Isusa i Marije (putopisi), Salzburg, 1956.
Što je Sv. pismo (prijevod; vjersko djelo D. Ropsa), Salzburg, 1959.
Fra Ivan Despot. Život i djelo (književna studija), Beč, 1961.
Legenda o kralju Slavcu (prijevod; književno djelo Paule Preradović), Beč, 1972.
Naš odgovor sektama (djelo vjerskog sadržaja), Beč, 1974.