MARUNA, Boris

Rodio se 13. travnja 1940. u Podpragu na južnom Velebitu. U djetinjstvu je sa svojom obitelji mijenjao mjesto boravka, kako sam ističe, devet puta.
U emigraciji se nalazi kao politički izbjeglica, zajedno s dva brata. Od 1960. živio je u Italiji, Argentini, Engleskoj, Španjolskoj i najviše u Sjedinjenim Američkim Državama, sve do pred kraj 1990, kad se na poziv nove vlade vraća u Zagreb i prihvaća posao u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu.

Na Sveučilištu Loyola u Los Angelesu magistrirao je angloameričku književnost. Poslije je završio “Estudios Hispanicos para los Extranjeros” na Sveučulištu u Barceloni, a u Anaheimu školu programiranja računala. Radio je kao samostalni savjetodavac u marketingu mikroračunala.

U emigraciji je počeo objavljivati pjesme u “Hrvatskoj reviji”, nedvojbeno unoseći novu svježinu u hrvatsko iseljeničko pjesništvo.

Objavio je tri zbirke pjesama:
l poslije nas ostaje ljubav, Buenos Aires, 1964.
Govorim na sav glas, München-Barcelona, 1972.
Ograničenja, München-Barcelona, 1986.