MILČINOVIĆ, Adela
Rođena je 14. prosinca 1879. u Sisku, u obitelji Kamenić. Pučku školu je završila u rodnom gradu, učiteljsku u Zagrebu, a počela učiteljevati u Zdencima, blizu Broda na Savi. Udala se za hrvatskog pisca Andriju Milčinovića. Iz toga braka rodile su im se dvije kćeri, koje su poslije u Americi postale istaknute umjetnice: Vera kao koncertna plesačica, Daša kao slikarica. Dvije godine je boravila u Njemačkoj (1902.-1904.) i studirala povijest umjetnosti u MUnchenu. Tada se vraća u Zagreb i tamo živi do 1915.
Te godine odlazi u Rim i postaje djelatna u samu vrhu Jugoslavenskog odbora, služeći kao neka vrsta Meštrovićeva i Trumbićeva zastupnika. Od 1918. do 1920. dobiva mjesto u Narodnom vijeću u Zagrebu kao podtajnica Financijskog odsjeka, a poslije u Sveučilišnoj biblioteci. Kao tajnica Narodnoga ženskog saveza isticala se u borbi za žensko pravo glasa, za zaštitu djece i sudjelovala na više konvencija Međunarodnog ženskog saveza.
Godine 1925. dolazi u Ameriku i naseljuje se u New Yorku. Na prijedlog Ministarstva prosvjete u Beogradu dobila je mjesto u Iseljeničkom izaslanstvu u New Yorku, u kojem je djelovala do 1937., kad je taj ured zatvoren. Od 1943. bila je pisac i govornik na “Glasu Amerike” na hrvatskom, a u isto vrijeme je pisala i govorila na engleskom za radiopostaju CBS. Godine 1953. otišla je u mirovinu, a mm-laje u New Yorku 1967.
Književnica Milčinović je počela objavljivati prve članke u sarajevskoj “Nadi” koju je uređivao S.S. Kranjčević, a poslije je surađivala i u drugim časopisima i novinama kao što su bili “Narodne novine”, “Domaće ognjište”, “Svjetlo”, “Savremenik”, “Novosti”, “Politika” i “Nova Evropa”. Pisala je novele, pripovijetke, drame i životopisne studije, a tematika su joj bili uglavnom problemi što su se odnosili na žene. Za svoju dramu “Bez sreće” dobila je Koturovu nagradu Matice Hrvatske, a drama je bila izvođena u Zagrebu, Skopju, Beogradu, Pragu i Chicagu.
Za Adelu Milčinović je posebno zanimljivo, da za gotovo pet desetljeća života u iseljeništvu nije napisala nijedno književno djelo.
Tiskom je zasebice objavila sljedeće knjige:
– Pod branom (pripovijetke; u zajednici s Andrijom Milčinovićem), Zagreb 1903.
– Naše ženske škole i kako nam koriste, Zagreb 1904.
– Ivka (pripovijetke), Zagreb 1905.
– Dragojla Jarnevićeva (Životopisna studija), Zagreb 1906.
– Bez sreće (drama), Zagreb 1912.
– Sjena (novela), Zagreb 1919.
– Gospođa doktorica (pripovijetka), Zagreb 1919.
– Sestra Marija-Liza (pripovijetka), Zagreb 1919.
– Novele (u pet svezaka; Knjiga I.: Nedina ljubav, Tajna, Mati; Knjiga
II.: Roman gospojice Maje, Noći; Knjiga III.: Listići iz dnevnika, On i “on”; Knjiga IV.: S prozora, Naši razgovori; Knjiga V.: Pjesma Solweige, Sinovljeva baština), Zagreb 1921.