NIKOLIĆ, Vinko

Rodio se 2. ožujka 1912. u težačkoj i ribarskoj četvrti Šibenika, u Docu.
Pučku školu i prvi razred klasične gimnazije završava u rodnom gradu, a ostale razrede u sjemeništu u Splitu. Onda odlazi na Filozofski fakultet u Zagreb, gdje je studirao hrvatski, južnoslavenske književnosti, povijest, ruski, talijanski i francuski. Nakon diplomiranja bio je profesor hrvatske književnosti i jezika do kraja rata na srednjim školama u Zagrebu.

Izbjegavši smrt na križnom putu i Bleiburgu, boravi više od godinu dana u talijanskim izbjegličkim logorima, a onda dolazi u Rim i upisuje postdiplomski studij na slavistici. Zbog osobne sigurnosti Nikolić napušta Italiju i 1947. odlazi u Argentinu, gdje se nakon rata slio golem broj prognanih Hrvata. Iz Argentine 1966. preseljuje u Europu i konačno se smješta u Barceloni gdje  živi i djeluje do povratka u Hrvatsku.

Prije odlaska u egzil Nikolić je imao za sobom toliko bogato književno iskustvo da postaje predvodnikom kulturnog života i događanja u hrvatskom iseljeništvu. Prve je stihove objavio u đačkom listiću “Iskra”, a onda u časopisu “Misao” i književnom almanahu “Selo i grad”. Pravo stupanje na književnu scenu dogodilo mu se knjigom pjesama desetorice autora Lirika grude (Zagreb, 1934), u kojoj je bio zastupljen. Nikolić se uskoro počinje u Hrvatskoj očitovati kao pisac vrsnih zbirka poezije, sastavljač antologija, pisac književnih kritika, urednik i izdavač.

U emigraciji 1951. Nikolić pokreće u Buenos Airesu, skupa s Antunom Bonifačićem, “Hrvatsku reviju”; nakon nekoliko godina počinje je sam uređivati. Desetljećima okupljajući najvrsnija pera hrvatskog egzila, uspješno je uređuje i izdaje kao najvažnije hrvatsko iseljenička književno-kulturno glasilo. Uz to je pokrenuo “Knjižnicu Hrvatske revije”, u kojoj je objavio više od šezdeset književnih i drugih knjiga.

Umro je 17. srpnja 1997. u Šibeniku.

Objavio je sljedeća djela:
Proljetna svitanja (pjesme), Zagreb, 1935.
Svijetli putovi (pjesme), Zagreb, 1938.
Moj grad (pjesme u čakavskom narječju), Zagreb, 1941.
Hrvatska majka u pjesmi (antologija; sa S. Košutić), Zagreb, 1941.
Hrvatska domovina (antologija hrvatskog rodoljubnog pjesništva 1831-1941), Zagreb, 1942.
Između dva rata (antologija novije hrvatske poezije), Zagreb, 1942.
Lavori (antologija suvremenoga rodoljubnog pjesništva), Zagreb, 1943.
Oslobođeni žali (antologija vlastitih objavljenih i nekih novih pjesama), Zagreb, 1943.
Pjesme o majci (antologija), Zagreb, 1944.
Nacionalni zadaci književnosti (eseji), Zagreb, 1944.
Izgubljena Domovina (pjesme), Rim, 1947.
Oskvrnuto proljeće (pjesme), Buenos Aires, 1947.
Pod tuđim nebom (antologija hrvatskoga migrantskog pjesništva od 1945. do 1955.), Buenos Aires, 1957. .
Zlatni klas (uredio rukovet pjesama D. Domjanića), Buenos Aires, 1958.
Duga nad porušenim mostovima (izabrane pjesme; priredio R. Kupareo), Buenos Aires, 1964.
Zlatko Tomičić – Put Meštroviću (priređena knjiga o l. Meštroviću), Buenos Aires, 1965.
Pred vratima domovine (Susret s hrvatskom emigracijom 1965, dojmovi i razgovori; knjiga prva), Buenos Aires, 1966.
Pred vratima domovine (knjiga druga), Pariz-München, 1967.
Vinko Nikolić, Trubač iz daljine (izabrane pjesme; priredio A. Kadić), Roma-Chicago, 1976.
Bleiburška tragedija hrvatskog naroda (zbornik dokumenata), München-Barcelona, I. izd. 1976, II. izd. 1977.
Gorak je zemlje kruv (sabrane Nikolićeve pjesme u šibenskom narječju), München- Barcelona, 1977.
Stepinac mu je ime (Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata; knjiga prva), München-Barcelona, 1978.
Stepinac muje ime (knjiga druga), München-Barcelona, 1980.
Tragedija se dogodila u svibnju (zapisi o poslijeraću, knjiga prva), München-Barcelona, 1984.
Tragedija se dogodila u svibnju (knjiga druga), München-Barcelona, 1985.
Bleiburg: uzroci i posljedice (Spomen-zbornik četrdesete obljetnice Tragedije; prir.), München-Barcelona, 1988.
Mile Budak: pjesnik i mučenik Hrvatske (Spomen-zbornik o stotoj obljetnici rođenja 1889-1989.), Barcelona-München, 1990.
Povratak (izabrane pjesme), Zagreb, 1990.