NIZETEO, Antun

Rodio se 5. veljače 1913. u Zadru. Osnovnu je školu pohađao u Zadru i Sinju, a klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1931. Nakon mature bio je neko vrijeme član uredništva splitskog dnevnika “Novo doba”, a onda se preseljuje u Zagreb, gdje je studirao i diplomirao na Pravnom fakultetu 1936.

Kad je završio pravni studij, služi vojni rok u Zemunu, a onda počinje raditi kao državni službenik u Iseljeničkom uredu Ministarstva socijalne politike, odakle je 1941. premješten u Ministarstvo vanjskih poslova NDH i imenovan izaslanikom za kulturne veze u hrvatskom poslanstvu u Rimu.

Pod kraj 1943. imenovan je nadstojnikom Odjela za kulturne veze Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske u Zagrebu, te izabran za odbornika Matice Hrvatske i za urednika “Suvremene knjižnice”. Među ostalima, uređuje i objavljuje djela M. Budaka, S. Košutić i A. Cilige. U siječnju 1945. Nizeteo je premješten u hrvatski konzulat u Pragu. Tu ga zatječe svršetak rata s dr. B. Gavellom i dr. L Vitezićem u pripremi velike izložbe hrvatske knjige, pa su sve pristigle knjige iz Zagreba ostale na dar praškoj Nacionalnoj biblioteci.

Iste godine Nizeteo se prebacuje u Mtinchen. Ondje ostaje živjeti do 1950., kad seli u SAD, u Chicago. Nakon godinu dana odlazi u New York, te radi u sveučilišnim bibliotekama i studira. Postigao je naslov magistra iz povijesnih znanosti na sveučilištu Fordham 1956., a onaj iz bibliotekarstva na sveučilištu Columbia 1958.

Te godine seli u Ithaku, N. Y., gdje u knjižnici Cornell sveučilišta radi kao bibliotekar do umirovljenja 1978. Nakon toga nastanjuje se u Kensingtonu, u državi Maryland, gdje i danas živi.

Prvim se književnim radovima Nizeteo javlja već kao srednjoškolac u omladinskim listovima “Omladina” i “Mladost”. Urednik dr. A. Barac nagrađuje prvom nagradom njegov esej o Vladi Vlaisavljeviću, 1931. U Zagrebu Nizeteo razvija kulturnu i književnu djelatnost, postaje članom upravnog odbora Društva hrvatskih književnika, književni mu prilozi izlaze u “Hrvatskoj reviji”, “Savremeniku”, “Obzoru” i drugdje, te se navlastito predstavlja kao pjesnik, prevoditelj, antologičar i novelist.

Za boravka u Rimu Nizeteo je surađivao s vodećim talijanskim slavistima, primjerice, bio je pomagač L. Salvinija pri sastavljanju i prevođenju za njegovu antologiju “Poeti Croati” a pokrenuo je i europski književno-umjetnički časopis “Parallelo”.

Nizeteo u emigraciji postaje suradnikom hrvatskih listova i časopisa, a u New Yorku zajedno s američkim profesorima hrvatskog podrijetla C. S. Mihanovićem i W. Reevom osniva “Hrvatsku Akademiju Amerike” koja djeluje do danas i izdaje godišnjak “The Journal of Croatian Studies”.

Nizeteo je zajedno s američkom prevoditelj icom Carolyn Hunter (prerano umrlo m 1991.) prevodio na engleski i u njemu objavljivao hrvatsku poeziju.

Zasebice je objavio sljedeća djela:
– Zelena harfa (pjesme; zajedničko izdanje: Dončević, Kozarčanin, Nizeteo, Žilić), Zagreb 1935.
– Talijanski humor (antologija; preveo i sastavio), Zagreb 1936.
– Uspavanka vremenu (pjesme), Zagreb 1938.
– Nevjesta na otoku (novele), Zagreb 1939.
– Talijanska lirika (antologija; preveo i sastavio s O. Delorkom), Zagreb 1939.
– Vrijeme ljubavi (pripovijetke; uništene u tiskari HIBZ-a po naredbi komunističke vlasti), Zagreb 1945.
– Bez povratka (novele), Buenos Aires 1957.
– Dante i Hrvati (književna studija), Buenos Aires 1959.
– Whitman in Croatia: Tin Ujević and Walt Whitman (komparativno- književna studija), New York 1970.