RASPUDIĆ, Gracijan

Rođen je 25. veljače 1911. u selu Lipno, općina Ljubuški. Pučku školu je pohađao u Čerinu i gimnaziju na Širokom Brijegu. Studirao je filozofiju i teologiju u Mostaru i Beču, gdje je 1934. zaređen za svećenika. Doktorat iz teologije postigao je u Francuskoj, u Lyonu. Nakon toga vraća se u domovinu na odsluženje vojske, a zatim odlazi u Rim, u Komisiju za objelodanjivanje djela Dinsa Skota. Godine 1940. biva izabran za profesora bogoslovije u Mostaru i na Humcu. 

Tijekom rata Raspudić odlazi u Njemačku, služi našim ljudima kao dušobrižnik, a istodobno je bio članom Hrvatskog poslanstva u Berlinu. Godine 1945. odlazi u Italiju, gdje je obavljao različite službe, a bio je i direktor gimnazije u Grottamere-u. Iz Italije je otišao u Španjolsku, u Madrid, i posvetio se prevođenju sv. Pisma. Godine 1957. došao je u Ameriku, desetak godina je djelovao po raznim hrvatskim župama, a onda dolazi u Chicago i preuzima uređivanje mjesečnika „Hrvatski katolički glasnik“. I ostaje mu urednikom punih petnaest godina. Također je uređivao i godišnjak „Hrvatski kalendar“. Pisao je romane usmeno-književne i pučke provenijencije katoličkog romana. Napisao je mnoštvo članaka i književnih eseja u periodici te prevodio i komentirao Novi Zavjet.

Djela:
Djevojka Drina, Madrid,1951.
Za stolom od kamena, Madrid, 1964.
Braća Golemci, Chicago, 1966.
Braća Golemci, Duvno, 1975.