ROMIĆ, Jakov Rafael

Rođen je 20. srpnja 1939. u Rakitnu, Hercegovina. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju je pohađao u Dubrovniku, Zadru i Pazinu. Teologiju je studirao u Pazinu i Zagrebu i završio licencijatom 1966. Već dvije godine ranije bio je zaređen za svećenika kao član Franjevačke provincije sv. Jeronima.

Nakon toga odlazi u Italiju i nastavlja studij filozofije u Rimu, te ga završava doktoratom 1970. Do 1975. predaje na Franjevačkoj filozofiji u Dubrovniku, na Institutu za teološku kulturu laika u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Antonianum u Rimu. Potom odlazi u SAD i djeluje na hrvatskoj župi u New Yorku, između ostalog, vodeći pola godine jedan hrvatski TV-program i hrvatski vjerski radio-sat do 1980. Te se godine vraća u Europu i od tada djeluje na jednoj njemačkoj župi u Wiesbadenu.

Romić je sudjelovao u dijalozima kršćana i marksista, a povremeno je surađivao u časopisma “Svesci”, “Jukić”, “Crkva u svijetu” i “Journal of Ecumenical Studies”. U glavnom piše filozofsko-teološke rasprave, razmišljanja i propovijedi, a okušao se i u poeziji.

Zasebice je objavio sljedeća djela:
– De dialogo inter marxistas et christian os , Vicenza 1972.
– Personalistička etika, Zagreb 1973.
– U Vremenu s Kristom (filozofsko-teološka razmišljanja), Zagreb 1976.
– Otuđenje banovina slobode (pjesme), Osijek 1980.
– Gedanken zur Freiheit (njemačka verzija knige “Poticaji na razmišljanje o slobodi”), Wiesbaden 1985.
– Sloboda ko sudbina (pjesme), Zagreb 1988.
– Libertas (prijevod na njemački nekih pjesama iz gornje dvije zbirke), Wiesbaden 1990.,2. izd. 1992.
– Poticaji na razmišljanje o slobodi, Zagreb 1991.
– Koraci prema slobodi (sabrana i dorađena priješnja tri djela: Personalistička etika, U vremenu s Kristom i Poticaji), Zagreb 1994.