VIDA, Viktor
Rodio se 2. listopada, 1913. u Kotoru. Pučku školu je pohađao u rodnom mjestu, a od 7. razreda u Podgorici, gdje je i maturirao. Odmah nakon srednje škole cijela mu obitelj odseljuje u Zagreb. Upisuje se na Filozofski fakultet i diplomira slavistiku i romanistiku. Prije rata odlazi u Italiju na godinu dana kao talijanski stipendist i produbljuje svoje poznavanje talijanskog jezika i književnosti. Nakon toga postaje predavačem na Prvoj muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu i suradnikom Romanskog seminara Filozofskog fakulteta. Iz Hrvatske zastalno odlazi 1942. po potrebi državne službe u Italiju, te kao vrstan poznavatelj talijanskog jezika radi u Agenzia Giornalistica Italo-Croata. U Rimu dolazi u dodir s modernim pjesnicima, posebno s Ungarettijem i Cardarellijem. Ta se agencija zatvara sljedeće godine, pa Vida ostaje bez stalna posla. Tek 1946. postaje činovnikom Pontificia Commissione Assistenza, a 1948. doseljuje u Argentinu. Tu je radio kao skroman državni činovnik i jedva skrbio za sebe i svoju obitelj u onom za život najosnovnijem. Umro je počinivši samoubojstvo pod kotačima vlaka 25. rujna 1960. u Buenos Airesu.
Prve je pjesme počeo objavljivati u nikšičkoj “Slobodnoj misli”, a kad je došao u Zagreb, počeo se družiti s mladim književnicima (Lj. Wiesner, T. Ujević, i dr.) i objavljivati svoje pjesme u “Hrvatskoj reviji”, “Savremeniku” i Matičinu godišnjaku “Hrvatskom kolu”. U emigraciji je surađivao u hrvatskim iseljeničkim glasilima, najviše u “Glasu sv. Antuna” (kojeg je
uređivao Ivo Lendić) i u “Hrvatskoj reviji”, a uz pjesme pisao je članke, feljtone, prikaze knjiga i izložaba likovne umjetnosti, polemike, jednu novelu i prijevode Rilkea, Valerya, Camusa, Quasimodoa i dr. Uz izabrane Vidine pjesme i predgovor njima M. Matkovića u poznatoj zbirci “Pet stoljeća”, tiskom su mu objavljene sljedeće knjige:
– Svemir osobe (pjesme), Buenos Aires 1951.
– Obrana hrvatske cjelokupnosti i javnih radnika (zajedno s Ivom Bogdanom), Buenos Aires 1954.
– Sužanj vremena (pjesme), Buenos Aires 1956.
– Sabrane pjesme, Buenos Aires 1962.
– Otrovane lokve (izbor iz Vidinih pjesama M. Rogošića), Zagreb 1971.