VUKELIĆ, Hrvoje
Rodio se 29. rujna 1932. u jednom selu u Dalmaciji. Pučku školu je pohađao u rodnom mjestu, tehničku završava u Splitu, a gimnaziju u Zagrebu.
Već je za rata kao dječak morao pred njemačkom vojskom bježati s obtelji preko mora u Italiju, a onda u Egipat. Netipično za brojne hrvatske prognanike, god. 1945. u svibnju vraća se u Split. Nakon višegodišnjih pokušaja slobodnijeg djelovanja sa skupinom mladih hrvatskih intelektualaca, u strahu od skorog uhićenja, kako sam svjedoči, bježi s trojicom prijatelja 1954. u Austriju. Nakon dvije godine dospijeva u Španjolsku, a 1958. naseljuje se u Njemačkoj. Tu je ostao do danas, a prvi put je posjetio Hrvatsku 1990.
Vukelić se dugo godina profesionalno bavi novinarstvom, radeći za njemačka, ali i za hrvatska emigrantska glasila. Tako odmah nakon odlaska u emigraciju počinje surađivati u “Hrvatskoj reviji”, a poslije i ujoš nekim hrvatskim publikacijama, kao u “Hrvatskoj Državi”, primjerice. Neke će radove objavljivati i na španjolskom u reviji “Studia Croatica”.
Piše i objavljuje književne prikaze i osvrte, recenzije, pjesme, polemike, također ponekad pripovijesti i prijevode poezije s njemačkog. Tu su i njegovi brojni politički tekstovi, koji u ovom zadnjem desetljeću preuzimaju vodeće mjesto u njegovu stvaralaštvu.
Bibliografija njegovih sveukupnih radova obuhvaća više od dvije tisuće naslova, te po ovovrsnom stvaralaštvu i plodnosti spada u vodeće pisce u emigraciji. Uskoro je očekivati zbirku njegovih izabranih priloga.
Uz to je skupa s J. Kušanom, T. Rađom, G. Saganićem i B. Salajem osnovao i pokrenuo “Novu Hrvatsku”, a nakon razlaza u tom listu, skupa s Rađom, Salajem i V. Pavlinićem “Poruku slobodne Hrvatske”.
Hrvoje Vukelić živi dosta tajnovito, to je njegov dugogodišnji pseudonim, upotrebaljavao je i neke druge od kojih su bili najčešći Nikola Jurčević, Mihovil Šimić i Ante Pavlinović, a još ima, kaže, razloga, da u javnost ne ide sa svojim pravim imenom.