Sretan Božić

I neka ovo bude jedno blago vrijeme i moga naroda, razbijenog, raseljenog, osiromašenog, ogorčenog, a ipak izdržljivog, u kojemu će svatko pronaći barem nešto dobro i lijepo u sebi i u ljudima pokraj sebe, ma koliko sitno i beznačajno bilo

Povijest ljudskog roda pamti nekoliko noći u kojima se krvavim nasiljem potpuno mijenjala sudbina vladara, moćnika i naroda. Od Bartolomejske noći do Noći dugih noževa! Unatoč takvim crnim noćima u povijesti, traje i jedna tiha, bijela noć, sveta noć, od koje već dvije tisuće godina odbrojavamo ovo naše tako brzo prolazno zemaljsko vrijeme. To je ona prosinačka betlehemska noć u kojoj je došao među nas ljude Onaj koga su stoljećima prije njegova rođenja naviještali proroci sa svih strana svijeta, koga je Majka, Djevica, neobjašnjivim Božjim čudom začela i s neizrecivom ljubavlju nosila, komu su pjesnici svojim pjesmama najavljivali i slavili dolazak…

On, Isus Krist, predstavljan je i očitovao se kao bezuvjetni i najveći prijatelj svakog čovjeka i svakog naroda, pomoćnik i spasitelj svih ljudi. Reći nešto što već nije rečeno o ovoj legendarnoj svetoj noći i Onome koji je s obitelji već pri svome rođenju počeo dolaziti u neprilike u povodu jednoga službenoga državnog propisa, gotovo da je nemoguće! Ali možemo se okrenuti Njemu i Njegovim preporukama za plodniji i zadovoljniji život, Njemu ostavljenom vani pred vratima u hladnoj noći, sklonjenom u štalu na slamu, grijanom dahom domaćih životinja, a onda nakon samo tri godine javnog djelovanja okrutno mučenom i umorenom na križu, ali cijelom svemiru na prosvjetljenje i spas, od mrtvih uskrsnulom na nebesa. A govorio je da je Bog ljubav, da su nebesa tamo gdje je ljubav i prijateljstvo, gdje čovjek razveseli čovjeka, gdje čovjek čovjeku ugrije srce i okrijepi dušu.

Stoga, u našim vremenima i prostorima, krcatim neizmjerne negativne energije, neka slavlja i sjećanja na Njegov osobni dolazak na planet Zemlju razgali svima srca i pamet, a vida rane ranjenima! Neka smekša ćudi kamene, zagrije grudi ledene i brani nas od puta zlog! Topli božji i ljudski zagrljaj svakom čovjeku i svakom stvoru, nevinima i krivima, malima i velikima, živima i uskrslima, onima koji su se rodili s ovom ili onom, bez ove ili one moći i sposobnosti! Jednako onima kojima se rugaju, koje pravedne kažnjavaju, onima koje kleveću te svim umornima i opterećenima, onima koji nikako da „dođu na svoje“, onima kojima riječ zastade u grlu, ostade gorčina u srcu i poteče suza duža od lica! Ali i onima koji optužuju i osuđuju, koji čine nepravdu i kleveću te razbojnicima koji pljuju po Njemu ili koji se kaju pod Njegovim križem! I svim živim bićima! Svima kao posebni blagoslov koji rađa bogatim plodovima – od paradoksalnoga „malog Boga“ iz jaslica, Božića, mir i dobro, sreća i spasenje duši i tijelu, svakome osobno, njegovoj obitelji kakva god ona bila, svakom narodu ma koji on bio! I neka ovo bude jedno blago vrijeme i moga naroda, razbijenog, raseljenog, osiromašenog, ogorčenog, a ipak izdržljivog, u kojemu će svatko pronaći barem nešto dobro i lijepo u sebi i u ljudima pokraj sebe, ma koliko sitno i beznačajno bilo.

Jer božićno vrijeme uključuje i nadahnuća spasonosnog bijega u tuđinu, preko granice. Da bi sačuvali živu glavu od nasilnog režima u njihovoj domovini, bježe Josip, Marija i mali Isus u Egipat. Samo Bog i anđeli Božji mogu ih spasiti na tako dalekome putu kroz pustinju, ali tu je i magarac koji ima svoju ulogu. Josip i Marija stalno ga požuruju, ali magare kao magare, ostaje tvrdoglavo, a ni brzina mu nije neka posebna krepost. Josip mu više puta pokušava reći da je Isusov život u pitanju. Konačno, tek peti put magarac shvati težinu situacije, dade se u kas i promrmlja za sebe: „Ovo je ipak neki vrlo čudan svijet kad u njemu zavisi život Spasitelja od jednoga običnog magarca.“

I zavisio je! A Stvoriteljeva poruka je jasna. Takav kakav je, svatko, baš svatko od nas, vrijedan je i važan u svom životu i djelovanju: pred sobom, pred svojim dragima, pred svojim narodom, pred Bogom! I svatko od nas može odustati od svoje tvrdoglavosti i dati se u kas ili barem malo dodati gas na svome putu prema osobnom i zajedničkom spasenju! Jer magarac stvarno ima pravo. Ovaj svijet uistinu jest čudan. Ali je čudesno da svatko može pomoći i da čak i od svakog magarca ili magarice može doći spasenje!

dr. fra Šimun Šito Ćorić, 
glasnogovornik Hrvatskog svjetskog kongresa