Stjepan Asić, predsjednik HSK-a, pisao predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću gdje ga je upoznao s velikim poteškoćama pri glasovanju

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

nedavno završeni izbori za predsjednika/cu RH ukazali su na postojeću pukotinu u odnosima domovine Hrvatske i izvandomovinstva, a to su poteškoće s kojima se Hrvati izvan Republike Hrvatske suočavaju kada izađu na izbore. Jednostavno nemoguće im je, u većini slučajeva, doći na glasovanje, bilo radi nedovoljnih glasačkih mjesta, bilo radi udaljenosti ili potrebe da se prije izbora moraju registrirati, neovisno da li su već od prije registrirani.
Razumljivo je, da je radi kontrole i evidencije otežavajuće u stranim zemljama osigurati više glasačkih mjesta, osim onih u konzularnim prostorijama.

Istini za volju bilo ih je više na prvim izborima 1992. ali tada su bila drugačija vremena.

U vidu ovih poteškoća, jedino riješenje je uvođenje dopisnog i elektronskog glasovanja.
U današnjoj kompjuterskoj eri to ne bi bilo teško ostvariti i kontrolirati na isti način, jednom kad je već ustanovljeno tko sve ima pravo glasa.
Jedno od kontroverznih pitanja je svakako pitanje za koga Hrvati izvan Republike Hrvatske glasuju. Odgovor bi trebao biti vrlo jednostavan, glasuju za onu stranku za koja smatraju da će najbolje služiti hrvatskim interesima. Nije istina da će oni, neovisno o političkoj situaciji u zemlji, uvijek glasovati samo za jednu te istu stranku. Ako je to bilo u početnim godinama, godinama punih zanosa i očekivanja, to svakako nije sada. Ostaje do dotične stranke, tom glasačkom korpusu priđu i predstave svoje programe, da ih pridobiju, kao što se to radi u domovini. Hrvati izvan Republike Hrvatske ne žele a priori biti vezani uz niti jednu političku opciju.

Riješenje nije u otežavanju ili onemogućavanju glasačkog prava, nego u njegovanju, normaliziranju tog prava! Ako je to naizgled sada politički sporno, jednom kad se normalizira, postat će svakidašnjost, kao i sve drugo u životu jednog naroda.

Isto tako upitno je koliko će, uz ove promjene, Hrvata izvan Republike Hrvatske uopće izići na izbore, da li će donijet zadovoljavajuće rezultate. Dosadašnji odaziv je zanemariv, prema broju koliko se računa da ima Hrvata vani u svijetu. Koliko će ih ustvari glasovati nije ni bitno, ali je bitno da im se omogući da to svoje biračko pravo izraze, ako žele, na najbolji mogući način. Na kraju krajeva to im je pravo osigurano Ustavom Republike Hrvatske, kao i broj zastupnika koji se biraju u XI. izbornoj jedinici.

Problematičan je broj (3) i način odabiranja zastupnika. Koga oni ustvari zastupaju? Ove promjene u izbornom zakonu potrebne su da se prava Hrvata izvan Republike Hrvatske usklade s postojećim evropskim normama.

Imajući u vidu da, počevši idejno sa Strategijom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, zatim zakonodavno, Zakonom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, te institucionalno, uspostavom Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, uključivši i Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske, izmjenom izbornog zakonodavstva, uvođenjem dopisnog i elektronskog glasovanja te direktnim načinom odabira zastupnika, ojačat će već započetu suradnju i zajedništvo hrvatskog naroda, onog u domovini i onog vani u svijetu.

S poštovanjem,

Stjepan Asić,
predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa