˝Želimo biti vidljivi i nazočni u donošenju odluka koje se tiču nacionalnih pitanja i interesa naše Domovine˝

Intervju s dugogodišnjim članom Hrvatskog svjetskog kongresa, te aktualnim predsjednikom Vinkom Sabljom koji govori o prošlosti, sadašnjosti, ali i budućnosti djelovanja HSK-a. HSK je planetarna organizacija koja je bitna kako za njezine članove u izvandomovinstvu, tako i za hrvatsku naciju u cjelini. Nešto o samome sebi, svome životu i uključenosti u HSK-a, gospodin Sabljo ispričao je u sljedećim pitanjima…

Gospodine Sabljo, s obzirom da ste već godinama u djelovanju Hrvatskog svjetskog kongresa, a ujedno i aktualni predsjednik, možete li u kratkim crtama predstaviti sebe, svoju obitelj te svoj život u izvandomovinstvu?

Kako sam odgojen u domoljubnom i kršćanskom duhu u meni je, već kao u djetetu, rastao otpor prema komunizmu i Jugoslaviji. Kao srednjoškolac u BiH doživio sam puno neugodnosti zbog svoje hrvatske pripadnosti, zbog čega sam i dobio želju za napuštanjem nametnutog bratstva i jedinstva, srpskohrvatskoga jezika i sličnih stvari. Tako sam sredinom 1973. godine odlučio otići u Švicarsku. Moja supruga Finkinja i ja, upoznali smo se u Švicarskoj te smo od 1975. godine postali nerazdvojni. Osnovali smo obitelj, u kojoj pored kćeri i tri sina imamo još i trinaestero unučadi. Mi uživamo u mirovini, a djeca u radu za egzistenciju koji im, Bogu hvala, ide jako dobro. Upravo radimo na tome da naša unučad pored švicarskog i finskog dobiju i hrvatsko državljanstvo. Djeca su nam odrasla trojezično, tako da se u našoj obitelji komunicira na hrvatskom, finskom i njemačkom jeziku.

Kako biste ukratko mogli opisati početke HSK-a?

HSK osnovan je 1993. godine s glavnim ciljem povezivanja svih Hrvata i Hrvatica, njihovih organizacija i udruga diljem svijeta. Iako postojimo već punih 25 godina, nas se, promjenom vlasti, naročito 2001. godine počelo marginalizirati. Nije u pitanju samo Hrvatski svjetski kongres, već cijelo izvandomovinstvo. Takav odbacujući trend osjetili smo kod vladajućih struktura, ali i medija, kao i kod bivših predsjednika Republike Hrvatske, Mesića i Josipovića. Zahvaljujući Vladi RH, Predsjednici RH i Državnom uredu za Hrvate izvan RH stvari se popravljaju i vidi se da žele da budemo opet ono što smo bili 90-tih godina Jedno srce, jedna je Hrvatska. HSK je tijekom godina napravio puno, kako na športskom planu tako i na humanitarnom, društvenom, ali i na gospodarskom. Svoje godišnje skupštine redovno održava u Hrvatskoj, skoro uvijek u Zagrebu. Na njima su nazočni izaslanici sa svih kontinenata, iz više od 35 zemalja. Od samih početaka HSK je nastojao ojačati veze Hrvata u svijetu s Hrvatskom, kao središnjom stvaralačkom snagom, i ojačati solidarnost među hrvatskim zajednicama u svijetu.

Bitan događaj za HSK u 2018. godini bilo je otvaranje Ureda u gradu Zagrebu. Koji je pravi značaj njegova otvorenja?

Tako je, to je bio bitan događaj koji se odvio u nazočnosti velikog broja uglednika iz Hrvatske, BiH te hrvatskih iseljenika koji su doputovali iz različitih dijelova svijeta. Ured je otvoren na adresi fra Grge Martića 14c, u samom centru grada Zagreba čime se želi istaknuti da je on novo središte i mjesto susreta i okupljanja Hrvata iz domovine i svijeta. Drago nam je što je otvoren upravo na toj adresi jer ona nosi ime najplodnijeg hrvatskog književnika 19. stoljeća, koji se zalagao za sjedinjenje BiH s Hrvatskom što se ističe i njegovim citatom ˝Teško domu bez ljubavi bratske, k’o i Bosni bez zemlje Hrvatske!˝. Otvorenje Ureda definitivno je i simbol zaokreta u radu HSK-a.

Kakvi su daljnji planovi HSK-a? Što se želi postići u budućnosti? Što treba popraviti, na što se fokusirati kako bi se ostvarilo što bolje djelovanje?

Mi se domovini želimo nametnuti, želimo da domovina iskoristi potencijal koji posjedujemo. Postojimo kao planetarna organizacija već 25 godina, radimo volonterski, a to polako iscrpljuje. Imamo svoj arhiv, izdavačku djelatnost, humanitarni, gospodarski, kulturno- športski i društveno-politički odbor. Smatram da će se kroz novootvoreni ured lakše raditi, te da će i država polako shvatiti da smo jedno, da smo snažna i velika organizacija. Cilj nam je barem u nekim dijelovima profesionalizirati našu djelatnost. Recimo, Izrael je svoj Židovski svjetski kongres institucionalizirao, a nešto slično i mi očekujemo od naše države. Ono što svakako treba popraviti jest nazočnost u javnom, društvenom i političkom životu naše zemlje. Želimo biti vidljivi i nazočni u donošenju odluka koje se tiču nacionalnih pitanja i interesa naše domovine.

Budući da smo u razdoblju trajanja Svjetskoga prvenstva kao hrvatski narod živjeli u pravoj slozi i zajedništvu, vjerujete li da takvo ujedinjenje Hrvata može stvari za Republiku Hrvatsku okrenuti na bolje?

Kako sam po prirodi optimist uvijek vjerujem u bolje dane. Na žalost, kako je i sam Dalić rekao, pjesma o ljubavi prema domovini iritira pet posto ljudi, međutim sa čvrstim stavom je izrazio i da mu takvi ljudi neće odlučivati o tome koje će pjesme njegovi Vatreni slušati. Ono što možemo s time povezati jest gola istina da nam takva manjina u državi i odlučuje o puno toga. Takvoj skupini ljudi, koja ima ogroman politički utjecaj, Hrvatska nije na prvome mjestu, jer oni su ti koji ju u prošlosti nisu ni htjeli te danas čine sve da i mi koji ju volimo počnemo u nju sumnjati. No, sada su se takvi glasovi malo pritajili, a ja zbog toga živim u nadi da će ostati u tišini i bez snage. U tom slučaju, i politika bi polučila veliki uspjeh.

 

Pripremila: Ana Martinić