Dug opstanak Hrvata u Rumunjskoj, sam po sebi je uspjeh vrijedan velike pažnje

Prve i najstarije emigracije hrvatskoga naroda zabilježene su na području Rumunjske. U toj zemlji, i dan danas zastupaju se interesi Hrvata, za što je uvelike zaslužan Giureci – Slobodan Ghera, jedini zastupnik hrvatske manjine u rumunjskom parlamentu, a ujedno i predsjednik ˝Zajednice Hrvata u Rumunjskoj˝ – članice Hrvatskog svjetskog kongresa od njegovih samih početaka. O povijesti Hrvata na tom području, njihovoj seobi, načinu života, te naposlijetku i o njihovom samom opstanku, u sljedećem intervjuu govorio nam je gospodin Ghera.

Hrvati u Rumunjskoj poznati su kao prve i najstarije emigracije Hrvata. Kada su emigracije počele, iz kojih su krajeva Hrvati pristizali? U kojim rumunjskim mjestima žive Hrvati danas? Prepoznaje li se u njima hrvatska kultura i jezik?

Odgovore na ova pitanja, sažet ću u jedan, ali vrlo detaljan odgovor.

Najveća skupina malobrojne zajednice Hrvata u Rumunjskoj živi na jugo-zapadnoj strani države, nedaleko od Ričice, glavnoga grada Karaš-severinske županije i broji otprilike 6.000 stanovnika koji se nazivaju skupnim imenom Karaševci ili karaševski Hrvati. Ova kompaktna naseobina Hrvata s rumunjskog prostora grupirana je u dvije općine jedne blizu druge, a sva su mjesta mnogo nalik jedno drugome: u karaševskoj općini, sa selima Karaševo, Nermiđ i Jabalče te u lupačkoj općini, sa selima Lupak, Ravnik, Vodnik i Klokotič.

Karaševo je glavno i ujedno najstarije mjesto rumunjskih Hrvata, u nekim zapisima se ovo naselje spominje već pri kraju 13. stoljeća. Međutim, iako su razni istraživači lansirali razne teorije, ne postoje pisani dokumenti koji bi svjedočili o točnom vremenu kada su Hrvati naselili ove krajeve i mjestu iz kojega su došli na rumunjski prostor. U dalekoj prošlosti je gotovo svaki karaševski Hrvat imao kuću u selu i salaš u planinama, gdje je držao stado, jer su se ljudi pokušavali prilagoditi neplodnom tlu na kojemu su bili smješteni. Glavno zanimanje bilo je stočarstvo i donekle voćarstvo. U drugoj polovici prošloga stoljeća radili su u industrijskim pogonima u Ričici (Reșița), a u novije vrijeme znatan broj stanovnika karaševskih sela odlazi na rad u inozemstvo.

Druga skupina Hrvata u Rumunjskoj nalazi se u Rekašu, u tamiškoj županiji, na istočnoj strani Temišvara. Ukoliko je u prvoj polovici prošloga stoljeća bilo u Rekašu otprilike 730 Hrvata, danas imamo u tom mjestu otprilike 250 stanovnika hrvatskog porijekla, koji žive zajedno s Mađarima, Nijemcima, Rumunjima. Hrvati iz Rekaša nazivaju se još i Šokcima i vjeruje se da su porijeklom Dalmatinci odakle su došli u ovo mjesto bježeći pred Turcima. Izvjesno je da su Hrvati u Rekašu bili već u 17. stoljeću, jer se u Matici Mrtvih rekaške župe 1660. godine spominje da je tu umro u 90-toj godini Juraj Vinkov, a to je ime jedne od najstarijih hrvatskih obitelji u Rekašu

Treću skupinu Hrvata iz Rumunjske sačinjavaju Kečani koji žive na istočnoj strani Temišvara, na samoj granici sa Srbijom, u Hrvatskoj Keči ili Checia Croata (službeni rumunjski naziv) za razliku od rumunjske Keče ili Checia Romana od kojih ih dijeli samo jedna cesta. U hrvatskoj Keči živjeli su isključivo Hrvati, negdje oko njih 300. Za njih se pouzdano zna da su došli iz Turopolja, oko 1801. godine i da govore zagrebačkom kajkavštinom. Većinom su bili plemićkog roda, fini, otmjeni ljudi, „pravi gospari“. U naše vrijeme je broj stanovnika hrvatskog porijekla u Keči opao na otprilike 40 stanovnika i, osim nekoliko staraca, u Keči danas više nitko ne koristi hrvatski jezik.

 

Kakve su prilike Hrvata u Rumunjskoj? Imaju li mlade populacije mogućnost učenja hrvatskog jezika na rumunjskim sveučilištima? Pridonosi li katolička crkva razvoju hrvatskog društva u sklopu Hrvatskih katoličkih misija?

Karaševski Hrvati u Rumunjskoj opstali su na ovim prostorima čitav niz stoljeća uz svoju vjeru, svoj identitet te sačuvali svoj jezik i prastare običaje. Katolička crkva je od najstarijih vremena imala  odlučujuću ulogu u sačuvanju svega onoga što znači hrvatski identitet Karaševaka na rumunjskim prostorima. Pobožni  karaševski Hrvati su se uvijek okupljali oko crkve i svojih katoličkih svećenika, a uz crkvu, ključnu ulogu u očuvanju jezika i svega ostalog što karakterizira Hrvate u Rumunjskoj danas, zaslužno je i Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj, jedina legitimna i službeno priznata organizacija u Rumunjskoj, koja neumorno radi i kontinuirano štiti interese Hrvata iz Rumunjske.

S druge strane, u nekim karaševskim mjestima imamo nastavu na hrvatskom jeziku, a u Karaševu djeluje već od 1996. godine Dvojezična hrvatsko-rumunjska gimnazija. Na Sveučilištu u Bukureštu imamo Odsjek za hrvatski jezik i književnost, a na Sveučilištu u Temišvaru pokrenut je nedavno i Lektorat hrvatskog jezika i književnosti.

 

Imajući na umu da se Hrvati u Rumunjskoj susreću s problemom niske stope nataliteta i starenjem populacije, na koji se način pokušava pomoći opstanku hrvatske manjine?

Ostanak i opstanak tako dugo ovdje, uz sve silne migracije i ratove koji su se zadnjih stoljeća zbivali, sam po sebi je uspjeh vrijedan velike pažnje. Međutim, problem niske stope nataliteta i starenja populacije postoji i veoma je izražen, a to je ujedno problem ne samo hrvatske zajednice nego i cijele Rumunjske.  Također, masovna migracija prema zapadnim državama, prije svega u Austriju, zbog gospodarskih razloga, zbog boljeg života i jednostavno zbog nedostatka posla u našim mjestima pogađa nas jače nego ikada. Sve u svemu, nalazimo se danas u krucijalnom trenutku, naša zajednica je suočena s problemima koji neminovno donosi ovo novo vrijeme i novi način života. Nezavidni demografski trend bi se donekle mogao zaustaviti i ispraviti kada bi Karaš-severinska županija, mjesto u kojemu se nalazi sedam hrvatska sela, iskoristila svoj ogromni ekonomski potencijal, kada bi u naše mjesto došli neki dobronamjerni investitori i osigurali primjerice 100 ili više radnih mjesta s decentnim plaćama. U tom slučaju zajednica bi to osjetila i ljudima se ne bi više isplatilo napuštati svoja ognjišta i odlaziti van zemlje.

 

¨Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj˝ (ZHR) krovna je udruga Hrvata iz te zemlje. Čime se udruga bavi? Koje ciljeve nastoji ostvariti?

Od svog osnivanja iz 1991. godine Zajedništvo Hrvata neprestano je podržavalo vjerski, sportski, kulturni i obrazovni život malene hrvatske zajednice u Rumunjskoj, a investicije u očuvanje kulturne baštine naše zajednice najvažniji su prioritet organizacije.

Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj neovisna je i demokratska organizacija čije je djelovanje usredotočeno ponajprije na očuvanje i promoviranje etničkog identiteta hrvatske manjine iz rumunjskog prostora u svim svojim manifestirajućim oblicima. Kao krovna udruga Hrvata u Rumunjskoj, naša organizacija predstavlja i brani interes hrvatske manjine pred vlastima domovine, zalaže se za poštovanje prava manjine u skladu sa zakonima ove zemlje, trudi se da naša djeca uče naš materinski jezik kojeg smo tako čistog očuvali, iako smo stoljećima bili udaljeni i izolirani od matičnog naroda. Zajedništvo, kao etničko društvo, brine i o našim vjerskim pitanjima, kako bi se i to naše obilježje očuvalo u našem svakodnevnom životu. Društvo, u vidokrugu svojih preokupacija, ima i uspostavljanje trajnih veza s matičnom zemljom, Republikom Hrvatskom, preko svojih službenih institucija, kulturnih i vjerskih organizacija, preko diplomatskog predstavništva u Rumunjskoj. Uz podržavanje kulturnih, jezičkih ili vjerskih komponenti karaševskog življa, Zajedništvo ulaže velike fondove i za konstrukciju raznih znamenja koji već sada jesu opća dobra mjesta na kojemu su smješteni. Primjerice, u samom centru Karaševa izgrađeno je Središnje Sjedište organizacije, impozantna zgrada u kojoj ima preko dvadeset zaposlenih. U neposrednoj blizini zgrade podignuta je scena na otvorenom, gdje se organiziraju razni folklorni festivali i nastupaju mnogobrojna kulturna društva iz Rumunjske, Hrvatske, Austrije i BiH. A u fazi je finalizacije i dovršetak i opremanje Centralnog Muzeja Hrvata u Rumunjskoj…

Pripremila: Ana Martinić